Angelo Moratti

[Mauro7]

Nevjerojatno da nisam još otvorio ovu temu, a danas je idealna prilika za to.. naime danas je 28. godišnjica smrti Angela Morattija - najtrofejnijeg Interovog trenera u povijesti, otac našeg Massima, predsjednik svih predsjednika.

Angelo je sin jednog farmaceuta iz Milana, ostaje bez majke Gilde vrlo rano.
Težak odnos sa maćehom doveo je do toga da napusti kuću dok je još bio dječak, prepuštajući se na neospornu vlastitu dosjetljivost i čvrstu snagu volje.
Počinje raditi sa 16 godina, iskušavajući se u raznim zanimanjima. Kasnije kao predstavnik goriva postaje i proizvođač.
1932. u Rimu skupa sa brodovlasnikom iz Genoe Cerrutijem osniva ''Petrocargom'', tvrtka koja se bavi trgovinom loživih i rafiniranih ulja, s inovativnim sistemom pohrane proizvoda.
Intuitivni poduzetnički mentalitet doveo ga je kasnije do briljantnih rješenja.
Malo prije drugog sv. rata kupuje rudnik lignita i Piegaru i blizini jezera Trasimeno u blizini kojeg izgrađuje električnu centralu koja će kasnije biti nacionalizirana.
Po završetku drugog svjetskog rata, osnuje tvrtku ''Prora'' za transport nafte preko mora, čiji će glavni brodovi nositi imena njegovih triju kćerki.
Bio je prvi poduzetnik koji je napravio veliku industrijsku instalaciju u Siciliji.
Kupuje staru rafineriju u Teksasu, razna postrojenja prenosi preko oceana, i 1948. osnuje ''Rasiom'' u Augusti(u županiji Siracuse) tvrtka koja se bavi rafiniranjem nafte i kasnije biva prodana ''Esso''-u.
1962. u Sarrochu u blizini Cagliarija njegovo posljednje veliko dostignuće - ''Saras'', koja sa 15 milijuna tona obrađene nafte godišnje, predstavlja najveću rafineriju nafte Mediterana.
Izvan područja energetike, od 1972. do 1976. bio je suvlasnik lista ''Corriere della Sera'' (u prijevodu nešto kao naš Večernji List) skupa sa Giannijem Agnellijem i nasljednicima Crespi. 1976. cijelo vlasništvo prodano je grupi Rizzoli. Od 1972. do 1974. bio je vlasnik lista ''Il Globo'' (Globus).
Od žene Erminia Cremonesi(1907-1989), koju je oženio 1932. imao je 5 djece, plus posvojenog sina :
Adriana(1932)
Gianmarco(1936)
Mariarosa zvana Bedy(1940)
Massimo(1945)
Gioia
Natalino


Strast za nogometom

Bio je predsjednik Intera od 5. mjeseca 1955.(kada je kupio Inter za 100 tisuća njemačkih maraka od svog prethidnika Carla Masseronija) do 1968. kada je predsjedništvo dao Ivanoeu Fraizzoliju.
On je taj koji je izgradio momčad koja će kasnije dominirati u Italiji i u svijetu poznata kao ''La Grande Inter''.
Prve godine nisu bile nimalo zadovoljavajuće, s obzirom na velika financijska ulaganja i visokom nivou spektakularnosti kojeg je davao napadački trio Angelillo-Skoglund-Lorenzi.
S dolaskom Helenia Herrere i jednog mladog, ali već kompetentnog direktora kao Italo Allodi i primjenjivajući čvrsta pravila njegovih kompanija, počeo je pobjeđivati i nije se više zaustavljao.
Od malo riječi s komunikacijskim tijelima, preferirao je te odnose delegirati generalnom direktoru i tada mladom odvjetniku Peppinu Priscu, od njega izabran za dopredsjednika momčadi.
Rijetke, ali definitivno ekifasne zahvaljujući neupitonoj karizmi su bile njegove posjete sportskom centru Appiano Gentile, izgrađenog pod njegovim predsjedništvom, da bi momčad imala ultra moderan centar, i u to vrijeme jedini u svojoj vrsti.
Imao je mnogo miljenika pod svojim predsjedništvom, prvi po redu bio je bez sumnje Benito Lorenzi, povijesna zastava Intera, zatim Antonio Valentin Angelillo(čovjek koji drži rekord golova u jednoj sezoni - 33) i kao posljednji Mario Corso, kojeg se smatra najgenijalnijim igračem u Interovoj povijesti.
Strast za Interom se pojavila mnogo godina prije zahvaljujući njegovoj ženi Erminiji 1929. dok su još bili zaručnici, kada je pogledao utakmicu Intera u Areni. Od tog dana Moratti je postao veliki navijač i par godina nakon toga postaje jedan od članova vlasništva.
1951. bio je jedan od glavnih ljudi u dogovoru između nerazzurra i glavne momčadi hokeja na ledu iz Milana ''Hockey Club Milano'', kada nastaje novo ime ''Hockey Club Milano Inter'', Moratti postaje dopredsjednik, skupa sa Fraizzolijem.
Sa njim Inter je osvojio tri scudetta, dve lige prvaka i dva interkontinentalna kupa, obilježujući gloriozni period kluba, kojeg se svi sjećaju kao era Velikog Intera.