Nba

[hulle]

Pargo se vraća u Hornetse?


New Orleans Hornetsi, koji su prošlu sezonu zapali u krizu, ove su godine doveli mnoga pojačanja kako bi vratili sjaj kojeg su imali prije dvije godine kada su došli došli do polufinala Zapada. Bez obzira što su prošloga tjedna potpisali tri igrača, GM Hornetsa Dell Demps izjavio je kako nisu kompletirali kadar i kako traže pogodnu zamjenu na poziciji razigravača.
Jedna od opcija je dovođenje Jannera Parga, slobodnog igrača koji je između 2006. i 2008. nastupao za Hornetse. On je trenirao sa svojim bivšim suigračima u Alario Centru kao gost na poziv svoga dobrog prijatelja Chrisa Paula. Prošlu sezonu nastupao je za Chicago Bullse i imao prosjek od 5.5 koševa u 63 utakmice. On je bio jedna od ključnih figura na klupi Hornetsa tijekom već navedene sezone 2007/08. Tada je u prosjeku je postizao 8.1 koševa.
Demps je, zadovoljan predstavljenim izjavio: “Pargo je igrač koji nam odgovara. Došao je u New Orleans da posjeti svog prijatelja Chrisa Paula i Chris ga je pozvao u naš kamp kao svog gosta. Klub je razgovarao sa Chrisom i s Pargom o zamjenskom razigravaču. Još nismo ništa odlučili, no odluka će brzo pasti.“

---------- Post added at 14:55 ---------- Previous post was at 14:53 ----------

Lary Bird


U svakoj generaciji pojavi se košarkaš kojeg istinski možemo nazvati legendom, a Larry Bird bio je takav igrač. Trinaest je godina bio utjelovljenje borbenosti, konstantnosti i dominantnosti na svim područjima košarkaške igre – kao strijelac, skakač, dodavač, defanzivac, momčadski čovjek i možda najviše od svega, jedinstveni predstavnik “velikog košarkaškog showa”.
Bird je zračio tolikom enegijom i samopouzdanjem da je nerijetko znao “plesati” oko protivničke klupe, predviđajući i prije podbacivanja rasplet utakmice. Bio je ubojiti šuter, pa je ponekad na treninzima “trice” znao pogađati zatvorenih očiju. U Birdovoj generaciji jedino je Earvin “Magic” Johnson smatran boljim i lucidnijim dodavačem od njega. Malo je igrača igralo toliko borbeno, bacajući se za izgubljenim loptama u publiku ili u reklame. Stoga i nije čudo što se plavokosog momka iz Indiane smatralo oličenjem “Celtics Pridea” ili “ponosa Kelta”. Bio je igrač izvan konkurencije, koji je uživao u pritiscima i tjerao svoje suigrače da pružaju i više od maksimuma. Poput njegovih prethodnika Boba Cousyja, Billa Russella, Johna Havliceka i Davea Cowensa, Bird nije tražio svjetla reflektora samo za sebe, već je radije izvlačio najbolje iz igrača kojima je bio okružen. Ali niti gore navedene legende nisu u tolikom broju punile Boston Garden, tjerale navijače na ovacije i dominirale košarkaškom igrom kao Larry Bird.
Larry Bird – najbolji bijeli košarkaš NBA lige
Legenda o Larryju Birdu rođena je u “sićušnom” gradiću French Linku, “izgubljenom” u kukuruznim poljima države Indiane, gdje je njegova obitelj vodila “spartanski” život. French Link imao je populaciju od otprilike dvije tisuće “duša”, ali svi njegovi stanovnici bili su redoviti gosti na košarkaškim utakmicama Springs Valley High Schoola, jer država Indiana svoju košarkašku tradiciju shvaćala je jako ozbiljno. Dolazili su gledati plavokosog “čarobnjaka” sa “smiješnim” imenom – Larry Joe Bird.
Nakon loma noge u drugoj srednjoškolskoj sezoni, iduće je godine Larry postao zvijezda. Spring Valley imao je samo dva poraza, a mladi Bird bio je najpoznatija osoba u svom gradu. Navijači su cijelo vrijeme bili spremni voziti Larryjeve roditelje, budući da si oni sami nisu mogli priuštiti automobil. Kao maturant Larry je osvojio titulu najboljeg školskog strijelca svih vremena, a dvorana je postala premala za primanje svih znatiželjnika koji su na djelu htjeli vidjeti buduću NBA zvijedu.
Prijelaz na studentski život nije mu išao od ruke. Počeo je igrati kod Bobbyja Knighta na Sveučilištu Indiana. Potom je nakratko bio na lokalnom Northwood Institute sveučilištu, a zatim se skrasio na Sveučilištu Indiana State. Pritisak na tom sveučilištu bio je puno manji nego kod Indiana Hoosiersa, koji su bili član najuglednijih sveučilišta Amerike i stalni pretendenti na NCAA naslov. Kada je Bird stigao na Indiana State utakmice je posjećivalo oko 3 100 navijača, ali kao što je to učinio i u Springs Valleyju, i tu je sam svoju novu momčad podigao na razinu respektabilne sveučilišne “družine”, pa čak i više od toga.

[hulle]

Tijekom prve studentske godine prosječno je ubacivao 30 poena i hvatao desetak lopti. Prodaja ulaznica se utrostručila. TV postaje prikazivale su isječke Birdovih igara umjesto dosadnih reklama. Studenti su “markirali” s predavanja kako bi, čak osam sati prije podbacivanja, stali u red za karte. “Larry Bird Ball” bio je naziv najpopularnije igre na studentskim igralištima. Sycamoresi su bili nesavladivi, te su na Birdovoj završnoj godini postali broj 1. NCAA lige. Međutim, Michigan State, predvođen visokim bekom Earvinom Johnsonom, “nokautirao” ih je u finalu sveučilišnog prvenstva 1979. godine, u možda najgledanijem ogledu studentske košarke u povijesti. Bird je te godine proglašen za najboljeg studentskog igrača Amerike, a Indianu State napustio je kao peti strijelac NCAA-a svih vremena.
Boston Celticsi izabrali su ga na NBA “draftu” već 1978. godine, nadajući se da će Bird, koji je stekao uvjete za NBA ligu na trećoj godine studija, “preskočiti” posljednju studentsku godinu. Unatoč tome, Celticsi su bili spremni čekati, jer znali su koliko vrijedi momak iz Indiane. Sezonu 1977./1978. “Kelti” su završili s omjerom od 32 poraza i 50 pobjeda, najgorim od 1950. godine dotad. Kada je Bird obznanio da ostaje još jednu godinu na sveučilištu, pali su na još niže grane, uz omjer 29 -53, no Bird je u sezoni 1978./1979. konačno stigao u Boston i omogućio najveći preokret u jednoj jedinoj sezoni ikada viđen na NBA parketima. Tu je sezonu momčad iz Bostona završila s 61 pobjedom i 21 porazom, osvojivši prvo mjesto u Atlantskoj diviziji. Iako je “vječiti suparnik” Magic Johnson imao impresivnu sezonu (te je osvojio naslov s Lakersima), Bird je proglašen najboljim “rookiejem” godine.
Odmor između sezone “Irci” iz Bostona iskoristili su za dovođenje centra Roberta Parisha i najboljeg šestog igrača Kevina McHalea, koji su, udruženi s Birdom i Cedricom Maxwellom, predstavljali “razarajuću” prednju liniju. Sve je bilo “posloženo” za prvi Birdov naslov, koji je stigao 1981. godine, nakon nevjerojatnog povratka u finalu Istočne konferencije. Philadelphia je vodila 3:1 u susretima, ali su “Kelti” preokrenuli seriju na 4:3 i u finalu glatko pobijedili Houston. “Birdomanija” je zavladala Amerikom. Navijači ne samo da su punili Boston Garden, koji je bio rasprodan u 541 utakmici Birdove karijere, već su dvorane širom države svjedočile izuzetnoj igri “Ptice” iz Bostona. Zajedno s Magicom, Bird je oživio NBA ligu, a njezin slogan – “NBA Action: It’s fantastic” – konačno je imao smisla.
Nakon samo dvije sezone navijači, treneri i igrači znali su što je Larry Bird – veliki strijelac i jedinstveni igrač. Njegova koncentracija i ideja u igri bila je nemjerljiva s prosječnim košarkašem. Sati i sati koje je kao mladić potrošio na uvježbavanje šuta “debelo” su mu se isplatili u NBA-u. Niti jedan igrač u tom razdoblju nije bio tako precizan i konstantan šuter kao Larry Bird. U trećoj NBA sezoni pojavio se i u drugoj najboljoj obrambenoj petorci lige, iako je bio relativno spor i ne baš najbolji defanzivac u igri “jedan na jedan“.
No njegov istančani osjećaj za dodavanje puno mu je puta pomogao da predvidi suparničke akcije i presječe loptu u ključnom trenutku. Uvijek je vidio jedan potez unaprijed. I to je ono što ga je činilo boljim od ostalih. Iako je Larry skupljao individualne naslove, novi NBA “prsten” stigao je tek 1984. godine. Bilo je to finale za pamćenje, s jedne strane Magic Johnson, a s druge Larry Bird, prvi njihov obračun od 1979. i legendarnog finala NCAA. U petoj utakmici, na oko četrdeset stupnjeva u Boston Gardenu, Birdovih 34 koša donijelo je glatku pobjedu Celticsa. Sedmu utakmicu, koja je ostvarila rekord po TV gledanosti, oslikalo je Larryjevih 20 koševa i 12 skokova za NBA naslov i nagradu MVP finala.
Iduće sezone Celticsi su morali stisnuti ruku “Jezerčanima” iz L.A.-a, ali tko zna što bi bilo da Bird nije ozlijedio lakat u šestoj utakmici finala. To kao da je dodatno “naljutilo” momčad iz Bostona, koja je 1986. godine odlučila otići do kraja. Ceh je u finalu platio Houston, a Larry Bird stekao je status živuće legende. Šesnaesti Bostonov naslov “začinio” je s brojnim priznanjima: MVP finala, MVP NBA lige, The Sporting News Man of the Year i Associated Press Male Athlete of the Year. Predvodio je ligu u “tricama”, a njegovo se ime moglo pronaći među deset najboljih u tri statističke kategorije.
Novo NBA finale Bird je igrao 1987. godine, ali najzanimljiviji trenutak dogodio se u finalu Istočne konferencije protiv Detroita, kada je Larry Bird odigrao najinteligentniji obrambeni potez. U petoj utakmici ostalo je samo pet sekundi do isteka vremena, a Celticsi su gubili 107:106. Bird je tada, na veliko iznenađenje svih u dvorani, presjekao dodavanje Isiaha Thomasa i proigrao Dennisa Johnsona, čije je polaganje Bostonu donijelo pobjedu. Njihov trijumf “psihički” je preokrenuo cijelu seriju i “Kelti” su stigli u svoje četvrto uzastopno NBA finale. Tamo su ih čekali stari “znanci” Lakersi, koji su slavili 4:2. Bird je tada već prešao tridesetu, a problemi s leđima bili su sve veći, stoga i ne čudi što mu je “pobjegao” četvrti “prsten”. No u tom trenutku još nije rekao posljednju riječ. Iduću sezonu, protiv Indiane, postao je prvi “Kelt” kojemu je pošlo za rukom ostvariti 40 koševa i 20 skokova u jednoj utakmici. Tu je sezonu završio s 29.9 koševa u prosjeku, što mu je bio najbolji učinak karijere. Posebno upečatljiv bio je sedmi susret polufinala Istočne konferencije protiv Atlante. Novinari su to nazvali “užarenim obračunom”. S jedne strane “na obruču” je bio Dominique Wilkins, a na drugoj Larry Bird. U posljednjoj četvrtini “Ptica” je ubacila 20 od svojih 34 koša, te odvela Celticse u finale Istoka, unatoč teškoj upali bronhija. Preko Pistonsa, međutim, Bird i društvo nisu mogli. To je bila posljednja uspješna sezona najpoznatijeg građanina države Indiane. Zbog operacije peta propustio je gotovo cijelu sezonu 1988./1989., a početak kraja mogao se nazrijeti dvije godine kasnije, kada je, uslijed učestalih bolova u leđima i problema s discus-hernijom, izostao s 22 utakmice. Sezona 1991./1992. bila je posljednja u Larryjevom karijeri. Stalni problemi s leđima natjerali su ga na propuštanje 37 susreta, ali čak i u takvim zdravstvenim okolnostima Larry je imao nevjerojatnih trenutaka. U ožujku 1992. godine protiv Portlanda je u posljednjoj četvrtini ubacio 16 koševa, uz “tricu” za izjednačenje u zadnjoj sekundi. Utakmicu je završio s 49 poena, 14 skokova, 12 asistencija i 4 ukradene lopte, no kraj karijere opasno se približio. Jedno od zadnjih ostvarenja u košarci bila mu je zlatna medalja s jedinim i pravim “Dream Teamom”, onim iz Barcelone. Kada se približila sezona 1992./1993. Larry Bird odlučio se povući. Svoj odlazak u mirovinu objavio je 18. kolovoza 1992. godine, a košarka je ostala siromašnija za jednu istinsku legendu.
Uprava Bostona odmah je pronašla novi posao svojoj velikoj zvijezdi. Iako je proglašen za pomoćnog trenera, Larry se uglavno dosađivao. Nedostajala su mu natjecateljska uzbuđenja, svake nove sezone tražio je način da se vrati u NBA “mlin” i konačno, nakon što je uvidio da u Celticsima nema što tražiti, prihvatio je posao glavnog trenera u Indiana Pacersima. Iako nikada nije samostalno vodio neku NBA momčad, Pacersi su smireno prihvatili novog čovjeka, a Bird ih nije razočarao. U tri sezone ostvario je 147 pobjeda i 67 poraza, proglašen je trenerom godine 1998., a Indiana je za njegove vladavine triput igrala finale Istoka i jednom NBA finale, prošle godine protiv Los Angeles Lakersa. Poraz od Shaquillea O’Neala i društva iz Hollywooda bio je znak za odlazak s trenerske klupe, što je i napravio.
Larry Bird bio je “kamen temeljac” obnove posrnulih Celticsa kasnih sedamdesetih. S njime u središtu igre i odličnim popratnim “ansamblom”, Boston je osvojio tri NBA “prstena” i deset naslova prvaka Atlantske divizije. Bird je tome dodao i niz osobnih dostignuća i priznanja. Pomalo “pretjerani” perfekcionist, Bird je bio predmet obožavanja Celticsovih navijača i svih ljubitelja košarke. Njegov šut s devet metara iz nevjerojatnog okreta preko trojice obrambenih igrača još se uvijek prepričava među svim sretnicima koji su imali prilike vidjeti najboljeg bijelog igrača na svijetu.
“Larry Bird oblikovao je cijelu jednu generaciju košarkaških navijača koji su dolazili na utakmice i znali cijeniti NBA u njezinom osnovnom svojstvu, pružanju dobre zabave,” rekao je NBA komesar David Stern.
OSOBNI KARTON:
Ime: Larry
Prezime: Bird
Pozicija: krilo
Rođen: 7. prosinca 1956.
Visina: 206 cm
Težina: 98kg
Sveučilište: Indiana State
NBA draft: 6. pick ukupno na draftu 1978. (Boston Celtics)

[hulle]

Scalabrine odlazi u Bullse


Prema nekim američkim portalima, slobodan igrač Boston Celticsa Brian Scalabrine je potpisao negarantirani ugovor sa Chicago Bullsima.
32-godišnji krilni centar, inače poznat po dugom jeziku izvan terena, je bio želja novog trenera Bullsa Toma Thibodeaua, s kojim je surađivao od 2007. u Boston Celticsima. Naime, izvori su potvrdili kako je Thibodeau tražio GM-a Bullsa Gara Formana i potpredsjednika Johna Paxsona da se stupi u kontakt sa Brianom.
Svoju NBA karijeru započeo je u New Jersey Netsima, za koje je nastupao od 2001. do 2005. Slijedi prelazak u Kelte, gdje je zadnjih pet godina, imao prosjek od 3.4 koša i 1.8 skokova po utakmici.

[dera]

Whether or not the Carmelo Anthony saga, with its shades of this past summer’s free agency chase, carries on once practices begin and the regular season nears remains to be seen. But as far as Joakim Noah is concerned, he’s ready to put it to rest and make his commitment to the Bulls.
“It’s always a strange feeling,” said Noah of the speculation. “Any given day, you can get traded to a city that you don’t know anything about it. At the same time, if you look at the big picture, things could be a lot worse. My goal is to stay in Chicago. I think that we can do something really special here and I hope I can be a part of that.”

[hulle]

kako stvari sad stoje vece su sanse da melo dodje u bosna asa nego u cb

Pierce: Sa Shaqom imamo lijepu šansu doći do naslova


U sezoni 2007/08 košarkaši Boston Celticsa stigli su do svog posljednjeg, 17. naslova u NBA ligi. U nadolazećoj sezoni svoju će riznicu pokušati dodatno obogatiti novim prstenjem prvaka.
S tom se namjerom momčad Rajona Ronda, Raya Allena, Kevina Garnetta, a poglavito Paula Piercea osnažila dovođenjem dvojice O’Neala. Nakon Miamijevog krilnog centra Jermainea doveden je gorostasni Shaquille, nekoć najdominantnija petica lige, a dugi niz godina i igrač kojem nitko u ligi nije mogao parirati.
Dovedena pojačanja, smatra Pierce, dovoljan su jamac kvalitete momčadi koja će krenuti u novi juriš na tron lige.
“Uzbuđen sam što ću igrati uz bok Shaquillea, meni jednog od najdražih igrača svih vremena. Ukazana mi je prilika da igram utakmice s jednim od najboljih ikada.”
“Napunili smo oružje, dodali uz Jermainea i Shaquillea O’Neala pojedinice koji su nedostajali u našem mozaiku. Nadam se da ćemo zdravi dočekati finale. Imamo priliku osvojiti naslov” kazao je Pierce, MVP finala protiv Lakersa iz 2008. godine.


Jackson: Miami će morati čekati svoj naslov


Phil Jackson, osvajač 11 naslova prvaka u NBA ligi kao trener (šest puta s Chicagom i pet puta s LA Lakersima), odlučio je i iduće godine pokušati do trona s Lakersima.
Velikog su suparnika dobili na Istočnoj obali, u vidu Miami Heata, koji se ovog ljeta pojačao LeBronom Jamesom i Chrisom Boshom, uz to što su zadržali svoju najveću zvijezdu Dwyanea Wadea.
Ipak, mnogi su unatoč tome pomalo skeptični kada je u pitanju Miami, a i sam Jackson se ne bi “kladio na njih“, bez obzira što je takav stav logičan jer je trener prvog konkurenta Miamiju.
“Nije dovoljno kupiti sve najbolje što postoji u ligi da bi bili prvaci. Treba stvoriti momčad i pronaći kemiju, a za to nisu potrebne najveće zvijezde lige” rekao je Jackson i nastavio:
“Vratite se u povijesti, pa ćete vidjeti da Chamberlain, West i Baylor nisu osvojili niti jednu krunu dok su bili zajedno. Mislim da smo mi, Lakersi, i dalje na prvoj stratnoj poziciji za prvaka.”

---------- Post added at 11:34 ---------- Previous post was at 11:33 ----------

Morrison i Crittenton pozvani na trening kampove


Adam Morrison, bivši igrač Los Angeles Lakersa prihvatio je poziv Washington Wizardsa na njihov trening kamp, kako tvrde dva izvora.
Morrison je bio na vježbama s više klubova u Las Vegasu, uključujući Wizardse i individualnu vježbu s trenerom njihovim trenerom, Flip Saundersom.
“Praktički nisam igrao dvije godine, tako da trenutno tražim mjesto na kojem ću dobiti pravu minutažu i vratiti se u formu”, rekao je Morrison u Las Vegasu.
Pored Wizardsa, Morrison je također radio i s Boston Celticsima.
Uz Morrisona još je jedan igrač pozvan na trening kamp, a to je Javaris Crittenton koji je prihvatio poziv Charlotte Bobcatsa. Crittenton je prošlu sezonu neslavno završio nakon incidenta u svlačionici s igračem Wizardsa, Gilbert Arenasom.

[dera]

Roseova top 5 lista:

[hulle]

gdje su sinan i halid hahaha

[hulle]

Za NBA košarkaše
Adidasovo "čudo" od dresa upija znoj za tri sekunde

Adidas, njemački proizvođač sportske opreme, između ostalog zaslužan za dizajn dresova u NBA ligi, za sljedeću sezonu pripremio je novi paket opreme za sve klubove u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta.
Foto: AP

Proizvedeno "čudo" trideset je posto lakše u odnosu na prošlu garnituru i dvaput brže se suši na igračima, omogućavajući im na taj način veću ugodnost u igri. Adidasove nove komplete nosit će svi igrači svih 30 timova u ligi od početka sljedeće sezone.

Nova radna odjeća NBA košarkaša napravljena je većim dijelom (60 posto) od materijala koji se može reciklirati, a i smanjuje trenje između dresa i igračeve kože što optimalizira njegov prirodan pokret.

Težina dresa smanjena je na način da su brojevi zašiveni od materijala koji može "disati", a koji je prije bio odveć gust za propuštanje zraka. Nova uniforma upija znoj u manje od tri sekunde, a kombinacija materijala i rupica na njemu omogućuje mu da se dva puta brže suši.

[hulle]

Hornetsi i Sixersi razmijenili igrače


Dvije ekipe, New Orleans Hornetsi sa Zapada i Philadelphia 76ersi s Istoka napravili su razmjenu u kojoj su sudjelovala 4 igrača.
New Orleans Hornetsi su na Istok poslali Craiga Brackinsa i Dariusa Songailu dok su u New Orleans sletjeli Jason Smith i Willie Green.
Novi predsjednik Sixersa, Red Thorn pokušavao je na ovogodišnjem draftu dovesti Brackinsa ali su ga Hornetsi odabrali kao 21. izbor. Songaila je prošle sezone bilježio 7.2 poena i hvatao 3 skoka po utakmici. Iduće sezone će zarađivati 4.8 milijuna dolara u zadnjoj godini njegovog ugovora.
Smith, centar visok 213 centimetara, bio je izbor prve runde Sixersa na draftu 2007. U prosjeku je imao 3.4 poena i 2.4 skoka prošle sezone u 56 utakmica.
Green, šuter rođen u Detroitu, svih je sedam sezona u karijeri proveo u Sixersima. Prošle sezone je bilježio 8.7 poena i 2.1 asistenciju u 73 utakmice.

---------- Post added at 22:35 ---------- Previous post was at 22:33 ----------

Nelson napušta klupu Warriorsa!

Legenda NBA lige, Don Nelson u ponedjeljak će napustiti klupu Golden State Warriorsa. Tu je vijest prvi objavio Associated Press, koji je naglasio i vjerovatnost da se trener sa najviše pobjeda u povijesti lige umirovi. Nepoznati izvor je informaciju dao u četvrtak, izazvavši bombastične reakcije među košarkaškom javnosti.
70-godišnji Nelson ima 1335 pobjeda iz 31 sezone, trenirajući Buckse, Warriorse, New York i Dallas. S njima nije imao priliku igrati NBA Finale i osvojiti titulu, no to je uradio kao igrač Boston Celticsa, osvojivši pet prstenova. Među navijačima Bostona je njegov najčuveniji trenutak u najtrofejnijem NBA klubu bio ubačaj u Finalu 1969. protiv svog bivšeg kluba LA Lakersa, kada je njegov šut odbijen od obruč ipak ušao i Celticsima donio jedanaestu titulu.
Nepoznati izvor ipak nije bio siguran je li to konačni kraj karijere Nelsona, no njegov 4-godišnji ugovor vrijedan 6 mil. dolara je isplaćen. Warriorsi su se, naime, ove sezone odlučili na velike promjene, zbog novih vlasnika, braću Lacoba i Petera Gubera, koji su kupili klub za 450 mil. dolara. Jedan od najboljih poteza ovog ljeta je svakako bilo dovođenje centra Davida Leeja. Te promjene, su eto, uključile i promjene trenera.
Na prvo mjesto po pobjedama kao trener je zasjeo 7. travnja, pri završetku svoje četvrte sezone kao trener Warriorsa, koji su tu sezonu završili sa omjerom 26-56. U četiri godine, koliko je proveo u San Fransiscu se nije mnogo proslavio. Najveći mu je uspjeh polufinale Zapada u prvoj sezoni. U ostale tri sezone je skupio “samo” 103 pobjede. NBA eksperti su mu spočitavali run and gun stil igre, i prečesti team rebuliding. Trenersku karijeru je počeo kao i trener i GM Bucksa, 1976. Bucksi su ostali u potpunom rasulu nakon odlaska dvojice najboljih igrača Bucksa u povijesti, Oscara Robertsona i Kareema Abdula-Jabbara. On ih je preporodio, i odveo u doigravanje 9 puta u 11 godina. Godine 1988. preuzeo je Warriorse te oformio jedan od najubojitijih NBA tandema početkom 90-tih, TMC koji su činili Tim Hardaway, Mitch Richmond i Chris Mullin. Godine 1995. dobiva otkaz i slijedi izlet u New York Knicksima te nakon manje od jedne godine odlazi u Dallas gdje se zadržava 8 godina. Upravo je on započeo playoff eru Dallas Mavericksa koja traje 10 godina, do danas. Važno spomena je da je Don imao rak prostate koji je pobijedio. Ako se umirovi, NBA će izgubiti velikana koji je košarkašku igru digao na novi nivo.

[hulle]

Jacque Vaughn postaje pomoćni trener Spursa


Umirovljeni NBA igrač Jacque Vaughn se pridružio San Antonio Spursima kao asistent Gregu Poppovichu.
Vaughn je posljednje tri sezone svoje 12-godišnje karijere odradio sa Spursima, koji su u petak objavili vijest dolaska. Sa Spursima je osvojio naslov 2007, kao zamjena MVP finala, Tonyju Parkeru.
Osim za Spurse, u karijeri je igrao i za Utah Jazz, koji su ga izabrali kao 27. pick na NBA draftu 1997. Također je igrao za Atlantu, Orlando i New Jersey, sa prosjekom od 4.5 koševa i 2.5 asistencije u 776 utakmica. Igrao je za sveučilište Kansas, u kojem je bio zvijezda. Tijekom četiri godine na tom sveučilištu upisao je 804 asistencije, što ga čini drugim na vječnoj ljestvici dodavača.

Carmelo Anthony odlazi u Netse?


Sjajni 26-godišnji krilni košarkaš Carmelo Anthony, znano je, određeno vrijeme pokazuje ljutnju nezadovoljstvo u Denver Nuggetsima, jedinoj svojoj momčadi u NBA karijeri.
Kao treći izbor je 2003. godine Anthony došao u Denver i svake je sezone ubacivao prosječno više od 20 poena po utakmici.
Praktički je od samog dolaska u NBA ligu Anthony u statusu zvijezde i ponajboljeg igrača lige (kao i LeBron James i Dwyane Wade koji su iste godine zakoračili u NBA ligu), a najveći uspjeh koji je ostvario s Denverom je bilo igranje finala Zapadne konferencije prije dvije sezone protiv Los Angeles Lakersa.
Njemu je, pak, očigledno dosadilo čekanje da u ovom klubu ugleda cilj (naslov prvaka) i želi promjenu. Ugovor mu istječe krajem iduće sezone, no želi otići i prije no što postane slobodan igrač.
Dugo vremena je izgledalo da je New York njegova nova destinacija, ali posljednji izvještaji iz SAD-a govore da je mnogo bliže odlasku u New Jersey i to tijekom sezone koja počinje krajem listopada.
Američki mediji spominju da bi se mogla dogoditi promjena unutar četiri kluba i to Denvera, New Jerseyja, Utaha i Charlotte. Zasad se tek govori da bi Anthony završio u Netsima, prošle sezone najgoroj momčadi lige, ali i klubu koji ima velike ambicije za budućnost, dok bi, primjerice, Rus Andrej Kirilenko pojačao Denver.

[hulle]

Evo prica o jednom od meni najdrazih igraca

Clyde Drexler


Autor: Tomislav Pakrac Petak, 29. Siječanj 2010.
Legenda Portland Trail Blazersa i Houston Rocketsa Clyde Drexler bio je jedan od najboljih bekova svoje generacije, a u 15 odigranih NBA sezona Drexler je pokazao da je sjajan all-around igrač. Na početku karijere bio je najpoznatiji po spektakularnim zakucavanjima
Gospodin na košarkaškom terenu
Clyde Drexler rođen je 22. lipnja 1962. u New Orleansu u saveznoj državi Louisiana. Kada je imao tri godine s majkom Eunice Scott preselio se u Houston. Clydeov otac James Drexler odavno je prestao biti faktor u Clydeovom životu. Clyde je doživio sudbinu mnogih NBA igrača koje su njihovi očevi napustili te su ih odgajale samohrane majke. Clydeova majka Eunice odgajala je sedmero djece.
“Ona nam je bila i majka i otac,” rekao je Clyde. “I super je to odradila. Imam neizmjerno poštovanje prema njoj.”
Za oca Jamesa nema teške riječi, i ništa mu ne zamjera. Clyde je uvijek bio gospodin, kako na košarkaškom terenu tako i izvan njega.
“Otac bi mi poslao čestitku možda jednom godišnje, za moj rođendan ili za Božić, ali niste mnogo o tome razmišljali zato jer ni vi niste znali ništa bolje. Volio bih da je češće kontaktirao sa svojom djecom, ali on je to radio najbolje što je mogao.”
Eunice je sa svojom djecom živjela u trosobnoj kući, a radila je u trgovini.
“Nikada nismo bili gladni. Nismo imali mnogo novaca, ali nije bilo tako loše. Bili smo veoma povezani,” rekao je Clyde.
Clyde je volio sport kao dječak, osobito američki nogomet. U srednjoj školi je postao starter u košarkaškoj ekipi tek na trećoj godini srednje škole. Na četvrtoj je postao kapetan momčadi, ali tada nije bio ništa posebno. Za to razdoblje Drexler će reći: “Čak nisam bio među deset najboljih košarkaša u saveznoj državi Texas.”
Posjetio je sveučilišta New Mexico State i Texas Tech, ali se na kraju odlučio ostati u blizini doma te je odabrao sveučilište Houston koje je vodio legendarni Guy Lewis. To je bila dobra odluka. Postao je All-American te član slavnog košarkaškog bratstva zvanog ‘Phi Slamma Jamma.’ Houston Cougarsi su uz Drexlera u momčadi još imali sjajnog Akeema Olajuwona te Larryja Micheauxa i Michaela Younga, sve odreda odlične igrače. Ali nažalost ta talentirana generacija nije uspjela osvojiti NCAA naslov, dvaput zaredom igrali su Final Four, 1982. izgubili su u polufinalu od kasnijih pobjednika North Caroline predvođene Jamesom Worthyjem te brucošem Michaelom Jordanom. Houston je 1983. igrao NCAA finale, ali su senzacionalno izgubili finale od North Carolina Statea.
Već na sveučilištu Drexler je bio sjajan all-around igrač, a to će kasnije potvrditi i u NBA ligi. Postao je prvi igrač u povijesti sveučilišta Houston koji je ukupno skupio preko 1000 koševa, 900 skokova i 300 asistencija. Na sveučilištu je proveo tri godine nakon čega se odlučuje za izlazak na draft. U te tri godine imao je prosjek od 14,4 koševa, 9,9 skokova i 3,2 asista.
Na draftu 1983. izabran je tek kao 14. pick prve runde, ali Clyde nije bio oduševljen time.
“Bio sam razočaran, mislio sam da će me Houston uzeti s trećim pickom. To je bio i razlog zašto sam godinu dana ranije napustio sveučilište. A tada su Rocketsi s trećim pickom uzeli Rodneya McCraya.”
Da podsjetimo, Houston Rocketsi su kao prvi na draftu 1983. birali sjajnog centra sa sveučilišta Virginia, Ralpha Sampsona, kojeg su nažalost u karijeri uništile ozljede. Drugi su birali Indiana Pacersi koji su uzeli bijelog centra Stevea Stipanovicha. Treći su opet birali Rocketsi (zamjena sa Philadelphia Sixersima) koji su uzeli Rodneya McCraya.


Rookie sezona u Portlandu bila je frustrirajuća za Drexlera, koji nije bio naviknut da vrijeme provodi na klupi. Drexler je u rookie sezoni prosječno zabijao 7,7 koševa za 17 minuta igre. Mijenjao je Jima Paxsona na mjestu beka šutera te Calvina Natta na mjestu niskog krila, a Paxson i Natt su te sezone bili najbolji strijelci Portlanda. Blazersi su te sezone ostvarili omjer 48-34, ali Clyde nije bio zadovoljan, smatrao je da zaslužuje veću minutažu, želio je da ga mijenjaju u drugi klub.
“Valjda sam dvadeset puta tražio da me mijenjaju u mojoj prvoj sezoni,” rekao je Drexler. “Mnogo sam naučio od Jima Paxsona, ali sam želio igrati u momčadi gdje ću više igrati.”
Unatoč ne baš sjajnoj rookie sezoni čelnici Blazersa te trener Jack Ramsay smatrali su da Drexler ima potencijal da bude zvijezda u NBA ligi. Samo je trebalo imati strpljenja jer je na Drexlerovoj poziciji igrao Jim Paxson. Plan čelnika Blazersa je bio da s vremenom starter postane Drexler, a da njegova zamjena bude upravo Paxson.
Već u drugoj sezoni Drexler pokazuje da će biti sjajan igrač, iako je uglavnom ulazio s klupe (u 42 od 80 utakmica), prosječno je zabijao 17,2 koševa po utakmici za 32 minute. U trećoj sezoni Drexler je gotovo standardan u startnoj petorci te je izabran na prvu All-Star utakmicu, prvu od ukupno deset izbora. Ali tek je jednom izabran u najbolju NBA petorku, i to u sezoni 1991/92. – njegovoj najboljoj sezoni. Drexler je povećavao svoj prosjek koševa u svakoj od prvih šest sezona. U sezoni 1988/89. je imao najveći prosjek koševa u karijeri (27,2 koševa).
Drexler i Jim Paxson na poziciji beka šutera sigurno su bili jedan od razloga zašto Portland, birajući drugi na draftu 1984., nije izabrao Michaela Jordana nego 216 cm visokog centra Sama Bowieja. Bowie bi bio vrlo dobar centar da ga nisu uništile ozljede. Tko zna kako bi se razvijali Drexler i Jordan da je Portland draftirao Jordana i zadržao Drexlera, posebno zbog toga jer su obojica igrali istu poziciju te imali slične vještine. Da su Drexler i Jordan postali suigrači Drexler bi se s pozicije beka šutera prebacio na poziciju niskog krila, koju je u karijeri znao igrati, ali činjenica jest da je Drexler najbolje partije pružio na poziciji beka šutera, istoj poziciji koju je igrao i Jordan. Ali treba reći i to da nitko, ali ama baš nitko nije mogao znati da će se Michael Jordan razviti u takvog fantastičnog igrača te da će postati najbolji košarkaš u povijesti.
Trener Blazersa Ramsay je o nedraftiranju Jordana rekao: “Clyde je razlog zašto nismo uzeli Michaela. Osim toga, trebao nam je centar. Nije bilo potrebe da draftiramo beka šutera.”

[hulle]

Drexler je s Portlandom tri sezone zaredom igrao finale Zapada. Postao je vođa momčadi, a čak je zabijao i manje koševa nego što je realno mogao, sve kako bi pomogao momčadi. Bez takvog Drexlerovog pristupa Portland bi teško igrao tri finala Zapada te igrao u NBA finalu 1990. i 1992.
“Uvijek se trebate usredotočiti kako uklopiti vlastite vještine u momčadski koncept i učiniti ono što možete kako bi pomogli momčadi da pobjeđuje,” rekao je Drexler. “Na početku moje karijere trebali su me kako bih zabijao koševe, ali posljednje dvije godine ima i drugih koji osim mene mogu zabiti, tako da ja mogu raditi i druge stvari osim zabijanja koševa. Mislim da sam godinama igrao dobru obranu, ali nisam nikad izabran u obrambenu momčad. Moja reputacija zakucavača i sjajnog napadačkog igrača sigurno je imala mnogo veze s tim. Oni koji glasuju za najbolje obrambene momčadi misle da ste vi samo zakucavač i da ne možete igrati obranu.”
Drexler je dvaput doveo Portland do NBA finala, ali nažalost nisu uspjeli osvojiti naslov i time ostvariti sjajan uspjeh koji je 1977. ostvarila Waltonova generacija kada su po prvi, i zasad jedini put donijeli NBA naslov u Portland.
Prvi put su Drexler i društvo igrali NBA finale 1990., kada je Isiah Thomas predvodio Detroit Pistonse koji su u finalu bili bolji u pet utakmica (4-1). Drugi put su igrali finale 1992., ali bolji su bili Chicago Bullsi u šest utakmica (4-2). Te 1992. samo je jedna momčad imala bolji omjer od Portlanda u regularnom dijelu – Chicago Bullsi, a Jordan je bio MVP regularnog dijela sezone kao i finala. Upravo prije tog finala pričalo se kako je Drexler te sezone drugi najbolji igrač u ligi. Jordan je u tom finalu prosječno zabijao 35,8 koševa uz šut iz igre od 53 posto, dok je Drexler u finalu imao prosjek od 24,8 koša uz šut iz igre od 41 posto. Bullsi su ipak bili premoćni za Blazerse. Ali Drexler je te sezone definitivno bio drugi najbolji igrač lige, u regularnom dijelu prosječno je zabijao 25,0 koševa po utakmici, uz 6,6 skokova i 6,7 asistencija po utakmici. Bio je i drugi u glasovanju za MVP-ja lige.
Ako gledamo Drexlerovo razdoblje u Portlandu, upravo je od 1989. do 1992. igrao najbolju košarku u karijeri. U ljeto 1992. Drexler je igrao na Olimpijskim igrama u Barceloni kao član jedinog istinskog Dream Teama, koji se prošetao cijelim turnirom i uvjerljivo osvojio zlato.
14. veljače 1995., na Valentinovo, Drexler je mijenjan u Houston Rocketse gdje je sa svojim starim prijateljem Hakeemom Olajuwonom napokon osvojio toliko željeni NBA naslov.
Drexler je u NBA ligi proveo 15 sezona, od toga je za Portland odigrao 11 i pol sezona. Zabio je više od 22000 koševa u NBA ligi, uz prosjeke od 20,4 koševa, 6,1 skokova i 5,6 asistencija. Drexlerove momčadi u njegovih 15 sezona nisu nikada propustile play-off, a njegov prosjek koševa u regularnom dijelu te play-offu je identičan (20,4 koša po utakmici). Ali možda najimpresivniji statistički učinak Drexlerove karijere je taj da je skupio više od 20000 koševa, 6000 skokova, 6000 asistencija i 2000 ukradenih lopti u karijeri – i po tome je jedini igrač u NBA povijesti kojem je to uspjelo. To samo pokazuje kako je svestran igrač bio i kakva je bila njegova vrijednost za momčadi u kojima je igrao.
Imao samo riječi pohvale za Dražena:
Clyde Drexler i Dražen Petrović bili su suigrači u Portlandu sezonu i pol. Na treninzima je Dražen često igrao protiv Drexlera i mnogo je naučio od njega. Kada je Dražen mijenjan u New Jersey Netse Drexler mu je rekao:
“Ovo je najbolja stvar koja ti se mogla dogoditi. Portland čini veliku pogrešku i to je tvoja šansa da svima pokažeš kakav si igrač.”
OSOBNI KARTON:
Ime: Clyde
Prezime: Drexler
Datum rođenja: 22. VI. 1962.
Mjesto rođenja: New Orelans, Louisiana
Pozicija: Bek
Visina: 201 cm
Težina:100 kg
Srednja škola: Sterling (Houston)
Sveučilište: Houston
NBA draft: 14. izbor 1983. (Portland)
NBA naslovi: 1 (1995.)
All-Star: 10 (1986., 1988., 1989., 1990., 1991., 1992., 1993., 1994., 1996., 1997.)
Hall Of Fame: (2004.)

[dera]

Evo dva zanimljiva clanka:
http://blogs.bulls.com/2010/08/rose-...-on-the-world/
http://www.nba.com/bulls/news/smith_100927.html

[hulle]

cb su najveci luzeri sto se tice razmjene igraca ...toliko slobodnog prostora a niko poznat nije stigao

[dera]

Imas im sta reci .