Nba

[dera]

Oba igraca su mi draga, jer su duze sa nama, ali ako moram birati onda, izmedju Denga=Mela nema sumnje. Dok ako Noah ode, ostaje ovaj neprovjereni Omer Asik. Ali vjerujem upravi, sigurno je rijec o dobrom centru.


Asik - 24god, 2,13m visok, tezak 115kg (poprilicno mrsav). Plus je Turcin . Do sada igrao u Fenerbahceu.

[hulle]

ima taman kila koliko mu i treba

dirk 213cm 111kg
kg 211cm 115kg

[dera]

Samo sto u te dvojice sve su misici, a kod ovog rucice . Samo prenosim sta drugi kazu o njemu, kazu dobar je za blokade, ali u NBA kad ga drugi centri gurnu nema ga nigdje.

[hulle]

pa dobro nek se ustafi kebaba i prifati pure i bit ce...

kako je ben wallace..."samo" 206cm -- 109kg pa 4 puta najbolji defanzivac u nba...

to ti je trud...il nate robinson 175cm 3 puta prvak u zakucavanju
pa rodman...nije imao ni 2m pa je mozda najbolji skakac u povijesti nba

pa i jordan je bio ispod 2m....al to je ono kad se trudi....jordan se trudio za sve

rodman je bio fantastican u skoku...ostalo nije bilo nesto..pogotovo je los bio slobodna

ben odbrana (skok, blokade, ukradene lopte)

to su oni igraci koji max rade...a imas one mrcine tipa ming ....oni samo setkaju hahahah

[dera]

Ne znam kako je Wallace samo toliko tezak, kad ga vidis mrcina i pol, a vidi ovog naseg, sasusen .

Ispada da nas ima bosanske kosti (teske kosti). Nemoguce je da imaju istu visinu, istu kilazu, a ko nebo i zemlja kad vidis misice, nije sad da ovaj Turcin ima stomak lol.

---------- Post added at 17:24 ---------- Previous post was at 17:14 ----------

[hulle]

Nakon Iversona
I Steve Francis nadomak kineskoj košarkaškoj ligi

Nakon Allena Iversona još jedna bivša NBA zvijezda, 33-godišnji bek Steve Francis, blizu je nastavka karijere u kineskoj CBA ligi.
Steve Francis

"Bude li ponuda dobra, neću je odbiti", izjavio je nekad vrsni košarkaš Houston Rocketsa odgovarajući na pitanje o dalekoistočnoj avanturi.

Također je rekao da bi najradije zaigrao za Shanghai Sharkse, bivši klub njegovog velikog prijatelja i bivšeg saigrača Yao Minga, kojeg je kineski centar Houstona danas vlasnik. Yaova uloga u mogućem Francisovu transferu zasad nije poznata.

Francis je bivši trostruki All Star igrač i svojedobno jedan od najatraktivnijih košarkaša svijeta. Na draftu 1999. godine biran je kao drugi izbor od Memphis Grizzliesa, za koje nije želio nastupati, te je prije početka sezone mijenjan u Rocketse, u kojima je izborio nagradu za rookieja godine, koju je podijelio s Eltonom Brandom.

Posljednje je dobre dvije sezone odradio u Orlando Magicu u razdoblju od 2004. do 2006. godine, a tokom karijere u NBA ligi bio je na prosjecima od 18,1 koša, šest asistencija, 5,6 skokova i 1,5 oduzetih lopti.

U decembru 2008. godine završio je u Grizzliesima, klubu koji ga je draftirao, ali u međuvremenu iz Vancouvera preselio u Memphis. Tamo nije zbog problema s povredama odigrao nijednu utakmicu, te je dobio otkaz u januaru prošle godine.

Od tad nije igrao takmičarsku košarku. Posvetio se poslovima s nekretninama, građevini, bokserskoj promociji, lancu brijačnica, modnoj liniji odjeće, a objavio je i jedan reperski album.


jos jedan od problematicnih igraca koji je mogao napraviti i vecu karijeru da je imao pameti

[hulle]

NBA liga
James, Wade i Bosh treniraju u vojnoj bazi

Pripreme za novu sezonu i lov na svoj prvi NBA naslov, zvijezda Miami Heata LeBron James počet će u floridskoj vojnoj bazi Eglin Air Force u Fort Walton Beachu.
LeBron James (Foto: AP)

Tamo, hiljadu kilometara od Miamija, košarkaši floridske ekipe trenirat će šest dana, od 28. septembra do 3. oktobra, nakon čega će, dva dana kasnije, otvoriti predsezonu utakmicom protiv Detroit Pistonsa u svojoj dvorani.

Pripreme u vojnoj bazi treneru Eriku Spoelstri predložio je kondicijski trener Jay Sobol, što je ovaj s oduševljenjem prihvatio.

"Sjajna je to prilika da se koncentriramo na košarku i razvijemo prijateljstvo unutar tima u autentičnom okruženju", rekao je Spoelstra.

S LeBronom Jamesom i Chrisom Boshom, pojačanjima pristiglima iz Clevelanda i Toronta, tim prvaka iz 2006. godine, koji predvodi Dwyane Wade, najveći je favorit za osvajanje naslova prvaka u predstojećoj sezoni.

[hulle]

Nets, Sixers add intrigue to Melo saga

http://www.cbssports.com/mcc/blogs/e...38893/24605774

[hulle]

Frančeski: Scottie Pippen – uvijek drugi

Autor: Hrvoje Frančeski Monday, 16. August 2010.
Postoji mnogo razloga zbog kojih bi čovjek mogao otpisati Scottieja Pippena. Mnogo razloga zbog kojih bi mogao odmahnuti rukom na njegovo imenovanje u Hall of Fame i prezirno pogledati na svakoga tko skupi dovoljno hrabrosti da otvoreno kaže kako Pippen pripada među 50 najboljih NBA igrača svih vremena. Scottie je bio puno toga, no nije bio bez mana.


Za početak, mogli bi reći kako je Pippen bio proizvod Michaela Jordana i Zen majstora. Mogli bi reći kako je počeo igrati jako kasno, kako je zbog toga završio u slabom koledžu i kako nikad ne bi postao NBA igrač da nije završio u sjajno posloženoj ekipi Bullsa. Jordanova sjena je logičan sljedeći korak u ponižavanju Pippena koji se zasigurno okoristio situacijom u kojoj nije morao nositi momčad na svojim plećima, što nam je tako dobro pokazao s Blazersima. Za one analnije koji smatraju kako se kvaliteta košarkaša može procijeniti čistim gledanjem statistike nabacit ćemo brojke – 16.1 – 6.4 – 5.2 uz 47 posto šuta i samo 70 posto s crte. Brojke koje su solidne, o tom nema sumnje, no niti ostavljaju bez daha niti pripadaju igraču koji zaslužuje biti u Hall of Fameu. Uvijek možete izvući kartu po kojoj je Isiah Thomas, apsolutni koljač od igrača početkom 90-ih, tip bez kojeg se nitko ne bi sjećao Bad Boysa, zaslužio mjesto u Dream Teamu ispred Pippena, no ispao je zato jer ga je Jordan mrzio. Ukoliko je Jordan s liste izbacio budućeg HOF-era, nije li ima dovoljno moći da ubaci svog momčadskog kolegu? No, ako vam to nije dovoljno možete izvući topovnjaču. Atomsku bombu. Konačno oružje. Možete, ako baš želite, ukoliko ste spremni prisjetiti se te katastrofe, možete Pippena nazvati izdajicom, čovjekom koji je svoju momčad ostavio na cjedilu u ključnim trenutcima. Možete spomenuti te dvije bolne znamenke, možete naglas reći 1.8. Možete, nema frke.
Naravno, ja ću vam se nasmijati u facu. Pa ću vas počupati za kosu. Pa ću vas ošamariti, srušiti na pod i iscipelariti urlajući kako nemate blage veze o košarci*. Pippen ne samo da pripada u Hall of Fame nego zaslužuje da ga se slavi i ubraja među 35 najboljih igrača koji su ikad kročili NBA parketima. Blasfemija? Jok.
*Naravno da neću jerbo sam prespor i predebeo da bi bilo koga nabusao. Osim toga ja sam ono što bi neki nazvali pacifistom, a drugi, potpuno opravdano, pičkicom. Šta se može.


Za početak, svima je jasno da su Jackson i Jordan imali nevjerojatni utjecaj na Pippenovu karijeru. No, je li to razlog zbog kojeg Pippen nije toliko dobar igrač kao što se čini? Je li igrač uistinu bolji ukoliko kroz karijeru nije imao luksuz da igra sa sjajnim suigračem ili za sjajnog trenera? Zašto se ova točka uvijek spočitava jadnom Pippenu, a nitko je ne navodi kad sagledavamo MJ-ovu karijeru? Mislim, govorite vi što hoćete, no Jordan je bio jednako sjajan igrač 1988. godine i 1991. godine. Bio je jednako nezaustavljiv, jednako užasavajuć, jednako genijalan. No 1988. godine nije osvojio pišljivog boba, a 1991. godine je, grcajući u suzama, grlio svoj prvi pokal. Kvragu, košarka je timska igra i ne možete igrača promatrati u vakuumu; morate ga gledati u kontekstu momčadi. Da, nema sumnje kako je Pippen postao igračina zahvaljujući J&J-u, no isto tako nema sumnje kako su njih dvojica osvojila svoj prvi komad šampionskog bling – blinga nakon što je Pippen sazrio.
Samim tim Jordanova sjena ne može i ne smije naštetiti Pippenovom naslijeđu. Zapravo, Scottieja bi trebali veličati zbog njegove spremnosti da uvijek bude drugi. Druga opcija u napadu, drugi u redu za intervjue, drugi kod primanja nagrada. Priče da je Pippen takav zato jer sam nije mogao nositi šampionsku momčad su teške gluposti što je tip dokazao u prvoj godini Jordanove baseball horror – priče. Bez najboljeg igrača svih vremena, vođeni vječnom drugom violinom, Bullsi su imali dvije pobjede manje nego prošle godine. Pippen je statistički i igrački imao sjajnu godinu, a u polufinalu Istoka ispali su zahvaljujući katastrofalnoj sudačkoj pogrešci. Čovjek je mogao nositi momčad, u to nema nikakve sumnje, čak su i njegove momčadi Blazersa, u kojima je već bio iskasapljen ozljedama koje su se pogoršavale i pogoršavale budući da je čitavo vrijeme igrao ozlijeđen, konstantno ulazile u playoff. Zamjerit će mu mnogi taj kraj karijere koji mu je drastično srozao brojke, pa će se i prisjetiti kako je bio grozan u završnici konferencijskog finala protiv Lakersa u kojoj su Blazersi prosuli 15 poena u zadnjoj četvrtini i djelomično će biti u pravu.
No, čak i uz tu mrlju Pippen je dokazao da pripada među 7 – 8 najboljih igrača lige u periodu koji je bio krcat sjajnim igračima. Unatoč tome bio je spreman podrediti se Jordanu. Njegova žrtva tim je veća kad uzmemo u obzir period kojeg je inspirirao upravo Jordan – period koji je nastupio u nultima u kojem su ega prevladala nad momčadima, period u kojem se konstantno igralo 1 na 5 i u kojem je polovica playbooka sadržavala izolacijske akcije. Pippen je imao ogroman ego kojeg je često puštao da divlja izvan terena, šepureći se po klubovima i konstantno tražeći povišicu, no na terenu je uvijek znao kako ga zaključati. Dobro, gotovo uvijek. Znam, znam, polako, doći ćemo i do toga.
No prije nego se dotaknemo najvećeg i najbolnijeg pitanja trebali bi se pozabaviti i majstorima koji obožavaju brojke. Da, da, jasno je i najvećem tukcu da Pippen nije imao bogznakakve brojke. No, postoji sasvim logičan razlog za to. Je, istina, igrao je iza Jordana i to mu je djelomično umanjilo statistiku, no to nije pravi razlog. Pravi razlog je 16 godina u ligi. Pravi razlog su ozljede. Pravi razlog je što je kasno započeo igrati košarku, što je relativno sirov ušao u ligu i što su mu trebale dvije godine da se propisno zagrije. No ovaj čovjek je kroz četiri godine svog vrhunca upisivao prosjek 20 – 8 – 6. Upisao je 8 godina s 18 poena po tekmi. Upisao je najviše asistencija i najviše krađa na krilnoj poziciji u povijesti lige, odigrao je 8105 minuta u doigravanjima, u playoff je ušao u svih 16 sezona svoje karijere i u njemu igrao 208 utakmica. Nalazi se u top 50 po broju postignutih poena, top 30 po broju asistencija, top 10 po broju krađa. Sedam je puta ušao u all – star, tri puta je bio u najboljoj ekipi lige, dva puta u drugoj, dva puta u trećoj, a deset se puta našao u defanzivnoj ekipi lige, od toga 8 puta u prvoj. Malkice impresivnije nego njegovi prosjeci u karijeri, ne?

[hulle]

Naravno, nikakva statistika ne može opisati koliko je dobar all – around igrač bio Scottie Pippen. Njegov šut nije bio bogznakakav, no s vremenom je znao pogoditi i duge dvojke i trice koje su ga naročito išle u doigravanju. Njegovi ulazi bili su besprijekorni, a zahvaljujući izrazito dugačkim krakovima znao se izvući iz zajebanih situacija i položiti. Pregled igre bio mu je toliko dobar da je lakoćom pronalazio otvorene igrače, a znao se i zagraditi i uhvatiti loptu. Chuck Daly ga je zvao „fill in the blanks guy“. No njegova prava vrijednost mjerila se na strani terena koji statističarima nikad nije bio omiljen. Scottie Pippen je, bez ikakve sumnje, daleko najbolje defanzivno krilo koje je ikad igralo u NBA-u. Kroz čitavu karijeru uvijek je čuvao najopasnije protivničke igrače, stvarao je pritisak, igrao je fizički, a njegova dužina mu je omogućavala da izbija lopte i krade ih nevjerojatnom brzinom. Sjetite se finala 1997. godine kada je Kerr pogodio pobjednički koš kojeg je Pippen učinio pobjedničkim kad je ukrao loptu kod ubacivanja i dodao je Kukoču za lagano polaganje. Sjetite se finala 1991. godine kada je ugušio Magica koji je možda imao dobru statističku seriju, no nije mogao igrati svoju igru jer ga je Pippen čekao prije polovice, usporavao ga i onemogućavao da iskoristi brzinu i mobilnost Lakersa. Jordan je bio sjajan obrambeni igrač, o tom nema nikakve sumnje, no za njegov defanzivni učinak djelomično je zaslužan upravo Pippen – čuvajući najbolje igrače i odrađujući prljav posao dopuštao je Jordanu da inteligentnom igrom iznenadi protivnika i otme mu loptu. Prava je sramota što nikad nije dobio nagradu za defanzivnog igrača lige, no ne treba se čuditi što su glasači bili zadivljeni spektakularnim blokadama pa su nagrade dodijeljivali Olajuwonu, Mutombu i Robinsonu.*
* Kad ovo uzmete u obzir ne trebate se čuditi što je upao u Dream Team. Tamo mu je definitivno bilo mjesto. Odbor ga je izabrao petim izborom, odmah nakon MJ-a, Birda, Magica i Admirala. Jordan je imao utjecaj na izbacivanje Isiaha, no na Pippenov izbor nije. Trebalo je biti slijep da ga se ne izabere.

„Pippen ne zaslužuje nikakve nagrade“, reći ćete vi i prezirno pljunuti u prašinu. Što znači da smo stigli do ključnog trenutka. Ah. No dobro.
Za one koji ne znaju te je godine Jordan grijao ćelenku na vrućem suncu baseballskih stadiona. Spalo je na Pippena da nosi momčad i radio je to sjajno. No, Bullsi su se našli u nebranom grožđu – gubili su 0 – 2 u seriji protiv Knicksa, rezultat je bio 102 – 102 i do kraja je ostalo 1.8 sekundi. Phil Jacson je uzeo ploču i nacrtao akciju. Pippen je popizdio. Akcija je bila napravljena za Tonija Kukoča. Da, Pippen je ostao sjediti. Da, Kukoč je pogodio šut i Bullsima donio pobjedu. Bio je to sretan trenutak mog mladog života – od svih Bullsa najviše sam mrzio Pippena zbog njegovog odnosa prema Kukiju, od svih igrača Bullsa najviše sam volio Tonija jer je bio iz Splita te je igrao prvo za Jugoplastiku, a onda i za repku. Bio sam sretan. Bullsi su dobili. Toni je zabio pobjednički šut. Pippen je sjedio na klupi.
No, Bill Cartwright nije bio sretan. Bill Cartwright, div od dva i šesnajst, je plakao. Derao se na svog suigrača koji je mirno sjedio, suze su mu se cijedile niz bradu, vičući kako se nikad nije osjećao izdano kao te večeri. Ultimativni timski igrač te je večeri ostavio svoju ekipu na cjedilu.
Scottie Pippen živio je u trošnoj kući usred Arkansasa s još jedanaestoro braće i sestara. Njegovi roditelji bili su siromašni, a stari mu je bio toliko bolestan da više nije mogao raditi. Išao je na loš koledž, bio je izabran na draftu i potpisao je slabašan ugovor, kojeg je kasnije debilno produžio. U usporedbi s drugim igračima igrao je za siću. Godinama se klao s Krauseom i ostalima kako bi ga pristojno platili, godinama je mrzio Kukoča koji je dobio veliku lovu dok je Pippen bio drastično potplaćen. Godinama je igrao u Jordanovoj sjeni i sad kad su svjetla reflektora bila uperena u njega, kad je nosio momčad kroz čitavu sezonu, kad je konačno postao alfa mužjak, kad je dopustio da mu ego raširi krila, upravo u tom trenutku koji ga je trebao učiniti besmrtnim Phil Jackson ga je opandrčio šamarom ravno posred lica. Zbog svih ovih stvar koje su se gomilale i gomilale Pippen je pukao. Odbio je ući u igru. Čovjek koji se godinama žrtvovao za svoju braću i za momčad, koji je bio tretiran kao siromašni seljo iz Arkansasa čak i kad je stekao slavu, koji je uvijek radio za druge nije zaslužio da ga se tako tretira, mimo svih NBA običaja i kanona.
Bez obzira na to, NIŠTA ne može opravdati ono što je Pippen te večeri napravio. NIŠTA. Bez obzira koliko bio uvrijeđen, bez obzira koliko gutao, bez obzira koliko te drugi raspizdili, bez obzira što misliš da su svi protiv tebe ono NE SMIJEŠ napraviti. S parketa se izlazi ili na nosilima ili kad te trener zamijeni. Na klupi se ne sjedi svojevoljno. Sve ovo što sam napisao služi nam da shvatimo Pippenov postupak, a ne da taj postupak opravdamo. Za njega NEMA opravdanja.
No, ovom prilikom za njega ne tražim izliku. Umjesto toga tražim oprost. Jedan točka osam je jedini logičan razlog zbog kojeg možete Pippena izbaciti i iz Kuće slavnih i s liste 50 najboljih NBA igrača. Ukoliko to napravite ja vas neću kriviti. Mislim da vas nitko tko je igrao košarku i koji zna koliko je momčad sveta stvar neće kriviti. Izdaje je teško progutati. No ostavština velikog igrača, jednog od najboljih svih vremena, ne bi trebala biti ukaljana zbog dvije sekunde beskrajne gluposti. Oprostite mu. Možete li uistinu zamjeriti čovjeku koji je uvijek bio drugi što je, jednom u životu, želio osjetiti slavu u čijoj je sjeni čitav život igrao?


No, Bill Cartwright nije bio sretan. Bill Cartwright, div od dva i šesnajst, je plakao. Derao se na svog suigrača koji je mirno sjedio, suze su mu se cijedile niz bradu, vičući kako se nikad nije osjećao izdano kao te večeri. Ultimativni timski igrač te je večeri ostavio svoju ekipu na cjedilu.
Scottie Pippen živio je u trošnoj kući usred Arkansasa s još jedanaestoro braće i sestara. Njegovi roditelji bili su siromašni, a stari mu je bio toliko bolestan da više nije mogao raditi. Išao je na loš koledž, bio je izabran na draftu i potpisao je slabašan ugovor, kojeg je kasnije debilno produžio. U usporedbi s drugim igračima igrao je za siću. Godinama se klao s Krauseom i ostalima kako bi ga pristojno platili, godinama je mrzio Kukoča koji je dobio veliku lovu dok je Pippen bio drastično potplaćen. Godinama je igrao u Jordanovoj sjeni i sad kad su svjetla reflektora bila uperena u njega, kad je nosio momčad kroz čitavu sezonu, kad je konačno postao alfa mužjak, kad je dopustio da mu ego raširi krila, upravo u tom trenutku koji ga je trebao učiniti besmrtnim Phil Jackson ga je opandrčio šamarom ravno posred lica. Zbog svih ovih stvar koje su se gomilale i gomilale Pippen je pukao. Odbio je ući u igru. Čovjek koji se godinama žrtvovao za svoju braću i za momčad, koji je bio tretiran kao siromašni seljo iz Arkansasa čak i kad je stekao slavu, koji je uvijek radio za druge nije zaslužio da ga se tako tretira, mimo svih NBA običaja i kanona.
Bez obzira na to, NIŠTA ne može opravdati ono što je Pippen te večeri napravio. NIŠTA. Bez obzira koliko bio uvrijeđen, bez obzira koliko gutao, bez obzira koliko te drugi raspizdili, bez obzira što misliš da su svi protiv tebe ono NE SMIJEŠ napraviti. S parketa se izlazi ili na nosilima ili kad te trener zamijeni. Na klupi se ne sjedi svojevoljno. Sve ovo što sam napisao služi nam da shvatimo Pippenov postupak, a ne da taj postupak opravdamo. Za njega NEMA opravdanja.
No, ovom prilikom za njega ne tražim izliku. Umjesto toga tražim oprost. Jedan točka osam je jedini logičan razlog zbog kojeg možete Pippena izbaciti i iz Kuće slavnih i s liste 50 najboljih NBA igrača. Ukoliko to napravite ja vas neću kriviti. Mislim da vas nitko tko je igrao košarku i koji zna koliko je momčad sveta stvar neće kriviti. Izdaje je teško progutati. No ostavština velikog igrača, jednog od najboljih svih vremena, ne bi trebala biti ukaljana zbog dvije sekunde beskrajne gluposti. Oprostite mu. Možete li uistinu zamjeriti čovjeku koji je uvijek bio drugi što je, jednom u životu, želio osjetiti slavu u čijoj je sjeni čitav život igrao?

[hulle]

Bernad King

Autor: Tomislav Pakrac Friday, 4. December 2009.
Bernard King bio je jedan od najeksplozivnijih strijelaca svoje ere, bio je sjajan strijelac čiji je izbačaj bilo jako teško blokirati. Bio bi još bolji igrač da ga problemi s alkoholom i teška ozljeda koljena nisu omeli
Bernard King rijetko je kada imao poteškoća sa zabijanjem poena. Bio je zvijezda u bruklinskoj srednjoj školi Fort Hamilton, a svoju igru također je usavršavao na bruklinškim uličnim igralištima. Na sveučilištu Tennessee imao je zapaženu karijeru (prosjek od 25,8 poena i 13,2 skoka po utakmici). Nakon treće godine sveučilišta odlučuje se za izlazak na NBA draft i na draftu 1977. kao sedmog u prvoj rundi izabiru ga New Jersey Netsi.
U New Jerseyu je proveo dvije sezone, u obje je zabijao preko 20 poena u prosjeku, a prije treće sezone mijenjan je u Utah Jazz za centra Richa Kelleya. U Utahu je proveo samo jednu sezonu u kojoj je odigrao svega 19 utakmica uz prosjek od tek 9,3 poena po utakmici. Ovako nizak prosjek poena nije slučajan jer su na vidjelo izašli njegovi problemi izvan košarkaškog terena (alkohol). Nakon samo 19 odigranih utakmica za Utah Bernard se prijavio na liječenje od alkohola te je zbog toga propustio gotovo cijelu sezonu 1979/80.
“Shvatio sam da ako pijem, neću imati karijeru i neću imati nikakav život,” rekao je košarkaškom časopisu HOOP godinama kasnije.
Prije početka sezone 1980/81. mijenjan je u Golden State Warriorse gdje je u dvije sezone opet zabijao preko 20 u prosjeku. 1981. je prosječno zabijao 21,9 poen po utakmici uz šut iz igre od 58,8 posto te je proglašen za povratnika godine (NBA Comeback Player of the Year). Prije sezone 1982/83. kao free agent potpisuje za New York Knickse, ali Warriorsi ga ne žele izgubiti bez da išta dobiju zauzvrat. Zato je dogovorena zamjena na relaciji Golden State-New York i King je mijenjan u New York Knickse za Michaela Raya Richardsona (koji je svojevremeno nosio dres splitskih žutih).
New York Knicksi u svojoj povijesti nikada nisu imali igrača koji je u jednoj sezoni prosječno zabijao 30 poena po utakmici. Dolaskom Kinga i to se dogodilo. Posebno dostignuće bilo je kada je u dvije utakmice zaredom zabio 50 poena. 31. siječnja 1984. San Antonio Spursima zabio je 50 poena. A onda je samo dan kasnije, 1. veljače 1984. Dallas Mavericksima također zabio 50. Knicksi su te dvije utakmice igrali u gostima, a kako se San Antonio i Dallas nalaze u saveznoj državi Teksas mediji su nakon te dvije veličanstvene Kingove predstave kratko i jasno napisali: “teksaški masakr Bernarda Kinga.” King je tako postao prvi igrač nakon 17 godina (nakon Ricka Barryja) koji je u dvije utakmice zaredom zabio 50 poena.
Bernard King je igrao u vrijeme kada su i druge momčadi imale odlična niska krila (Larry Bird, Julius Erving, Dominique Wilkins, James Worthy, Alex English, Adrian Dantley, Mark Aguirre). Također, mnogi podcjenjuju Kinga zato jer nikad nije osvojio NBA naslov niti je ikada bio MVP lige (iako je trebao biti 1984.), nije nikada igrao za Celticse ili Lakerse (da je igrao sigurno bi drugačije gledali na njega), nije izabran među 50 najvećih igrača svih vremena, i najveća sramota od svih: još uvijek nije izabran u Kuću slavnih iako je to zaslužio, a već je prošlo 15 godina otkad je odigrao zadnju NBA utakmicu.
KRALJ NEW YORKA
U sezoni 1983/84. u glasovanju za MVP-ja sezone King je bio drugi, iza Larryja Birda. Mnogi misle da je MVP te sezone trebao otići u ruke Bernardu Kingu, koji je osrednje Knickse vodio do omjera 47-35. U play-offu 1984. King je igrao najbolju košarku u životu. U prvom krugu play-offa Knicksi su igrali protiv Detroit Pistonsa i dobili ih 3-2. King ih je gotovo sam pobijedio. Najbolji igrač Pistonsa Isiah Thomas tada je rekao: “Ono što nam je radio nisam nikada prije vidio.” Kingova statistika u tih pet utakmica protiv Pistonsa bila je: ukupno 213 poena u 5 utakmica (prosječno 42,6 poena po utakmici uz šut iz igre 60 posto). S tih 42,6 poena postavio je novi rekord po prosjeku poena u jednoj play-off seriji. Taj rekord kasnije je srušio Michael Jordan koji je prosječno zabijao 45,2 poena po utakmici u play-off seriji protiv Cleveland Cavaliersa 1988.
I kad je ta play-off serija New Yorka i Detroita bila gotova, King je u idućoj play-off seriji protiv Boston Celticsa prosječno zabijao 30 poena po utakmici (uključujući dvije utakmice u kojima je zabio preko 40). Knicksi su dosta namučili puno jače Celticse, na kraju su Celticsi pobijedili tek u sedmoj utakmici polufinala Istočne konferencije (Celticsi su te godine osvojili NBA naslov). King je te godine u play-offu imao prosjek od 34,8 poena u 12 play-off utakmica.
Svi koji su gledali New York Knickse od 1983. do 1985. vidjeli su zastrašujućeg igrača. Bernard King je u tim danima bio nezaustavljiv u napadu. Tada je igrao najbolju košarku u životu, mogao je zabiti kao malo tko na košarkaškom terenu. 1984. i 1985. izabran je u All-NBA prvu momčad.
“Nije bilo boljeg post-up igrača te visine u ligi kao što je bio Bernard King,” rekao je tadašnji Kingov trener u Knicksima Hubie Brown. “U mojoj trenerskoj karijeri on je jedan od dvojice ‘ubojica’ koje sam imao sreću trenirati,” dodaje Brown. “Nikakav pritisak, obrambeni zadaci ili situacije u igri nisu ga spriječili da zabije koš ili učini nešto senzacionalno. King nikada nije bio vokalni lider, jak na riječima; on je vodio primjerom – svojim navikama na treningu i usredotočenošću za vrijeme utakmice te sposobnošću da zabije koš pod ekstremnim pritiskom.”
Jedno od najboljih niskih krila u povijesti NBA lige Julius Erving rekao je: “U mojoj karijeri Bernard King je bio igrač kojeg sam najteže čuvao. I to govorim iz srca.”
NBA legenda Alex English rekao je za Bernarda: “Bio je nezaustavljiv, mrzio sam ga gledati kako dolazi s krila jer sam znao što će se dogoditi. Bio je nisko krilo, ali bio je tako moćan. Također je imao unutarnju snagu. Mislim da smo Bob McAdoo, Bernard King i ja nepravedno izostavljeni s popisa 50 najvećih igrača svih vremena.”
Apsolutna istina, sva trojica su trebala biti izabrana među 50 najvećih igrača svih vremena. Ali nisu i to je velika nepravda. Ali to ide na dušu onih koji su birali.
TEŠKA OZLJEDA KOLJENA NA VRHUNCU KARIJERE
Košarkaška rapsodija Bernarda Kinga u trećoj sezoni s Knicksima doživjela je veliki udarac. Igrajući u gostima protiv Kansas City Kingsa 23. ožujka 1985. King je prilikom jedne kontre Kansas Cityja pokušao blokirati šut jednog igrača Kansasa. Ali nezgodno je doskočio, zatim napravio korak-dva i legnuo na parket. Odmah je znao da nešto nije u redu. Nije ustajao s parketa, samo je ležao na terenu i držao se za koljeno, previjajući se od boli. Rezultat ozljede: puknuti prednji križni ligamenti desnog koljena.
Za njega je ta sezona bila završena, a te sezone bio je vodeći strijelac lige (32,9 poena po utakmici). I zbog te teške ozljede nije igrao dvije godine. A bio je na vrhuncu košarkaške karijere, igrao je najbolju košarku u životu. Kakva tragedija. U tadašnje vrijeme medicina nije bila tako razvijena kao danas. Oporavak od takve ozljede tada je trajao više od godinu dana, a za neke igrače je čak značio i kraj profesionalne karijere. Za neke da, ali za Bernarda Kinga ne.
1985. liječnik Norman Scott izveo je operaciju prednjeg križnog ligamenta na Kingovu koljenu. “U Bernardovom slučaju koristili smo artrotomiju, to je otvaranje zgloba kako bi preusmjerili tetivu mišića da bi kreirali novi ligament za njega,” objasnio je Scott. “Samim time što smo otvorili zglob i napravili operaciju, zbog toga je do procesa zacjeljenja trebalo proći dugo vremena.”
King je bio odlučan u nakani da se vrati igranju profesionalne košarke, a da bi uspio u tome, morao je proći izuzetno napornu rehabilitaciju. Propustio je cijelu sezonu 1985/86. i gotovo cijelu sezonu 1986/87. Još je ostalo šest utakmica do kraja u sezoni 1986/87. i King se vratio na parket. Trebao je dokazati prvo sebi, a onda i kritičarima da još može igrati vrhunsku košarku. I dokazao im je to. U tih šest utakmica King je imao šut iz igre gotovo 50 posto, a prosječno je zabijao 22,7 poena po utakmici.
Nakon sezone 1986/87. Bernard kao free agent potpisuje za Washington Bulletse (današnje Wizardse). Za Bulletse je odigrao četiri zapažene sezone, a sjajno je odigrao posljednju sezonu za Washington. Tada je prosječno zabijao 28,4 poena po utakmici, bio je treći strijelac lige (iza Michaela Jordana i Karla Malonea). Nakon 1985. to je bio njegov najveći prosjek poena po utakmici.
VELIKI POVRATAK NA ALL-STAR NAKON OZLJEDE
Najveći trenutak nakon teške ozljede koljena definitivno je bio nastup na All-Star utakmici 1991. To mu je bio četvrti All-Star nastup u karijeri, ali i najdraži jer je samo šest godina ranije doživio tešku ozljedu koja mu je prijetila i prestankom igračke karijere. Od oporavka pa do statusa All-Star igrača, to mogu samo najveći.

[hulle]

Dr. Stephen Lombardo, ortoped Los Angeles Lakersa, rekao je da je Kingov oporavak bio značajan događaj. “Bernard King je bio prvi zaista vrhunski košarkaš koji se vratio igranju košarke, i to uspješnom igranju,” rekao je Lombardo.
Julius Erving je dodao: “Jedna od najznačajnijih stvari koje je Bernard učinio, od svih sportaša u bilo kojem sportu je bila ta da se nakon teške ozljede ponovno vratio na parkete te je opet izabran na All-Star utakmicu.”
King je prije sezone 1991/92. otišao na operaciju hrskavice koljena, ali istrošeno Kingovo tijelo sve teže podnosi napore i on propušta cijelu sezonu. Krajem siječnja 1993. čelnici Washingtona ga otpuštaju. Vrlo nekorektan potez, slično kao i kada ga Knicksi više nisu željeli nakon sezone 1986/87. Ostatak te sezone odigrao je za New Jersey Netse da bi se umirovio nakon sezone 1992/93. Tu polusezonu u New Jerseyu bio je suigrač našeg Dražena Petrovića koji je tada igrao najbolju košarku u životu.
U današnje vrijeme u NBA ligi samo jednog igrača zovu King, a to je superzvijezda Clevelanda LeBron James. 80-ih godina vidjeli smo još jednog Kinga, prvog kralja u NBA. Istinskog kralja kojeg je samo teška ozljeda koljena na vrhuncu karijere spriječila da postane istinska superzvijezda.
BRAĆA KING
Bernardov mlađi brat Albert je svojevremeno bio najbolji srednjoškolski igrač u Americi i on je trebao zasjeniti Bernarda. U jednoj od najboljih košarkaških knjiga svih vremena “Heaven is a playground,” koju je napisao Rick Telander, o mlađem Kingu (Bernard je rođen 1956., a Albert 1959.) se govori kao o košarkaškom čudu od djeteta. Albert je bio jedan od najboljih uličnih igrača u Brooklynu. Nažalost, Albert nije ostvario tako veliku NBA karijeru kao njegov stariji brat. Odigrao je devet sezona u NBA ligi (šest sezona za New Jersey, te po jednu za Philadelphiju, San Antonio i Washington). Imao je i skromniji prosjek poena nego stariji brat: u 534 utakmice prosječno 12,1 poen po utakmici.
ZABIO GOTOVO 20000 KOŠEVA
Bernard King je u NBA karijeri zabio 19655 poena (prosjek od 22,5 poena po utakmici), četiri puta je igrao All-Star utakmicu. Nikada nećemo saznati koliko je još koševa mogao zabiti da nije izgubio dvije godine (i to dvije na samom vrhuncu karijere!) zbog teške ozljede koljena i još gotovo jednu sezonu zbog problema s alkoholom. Ali unatoč i takvim problemima i nedaćama uspio je zabiti gotovo 20000 poena. Kada je Bernard bio potpuno zdrav samo je Julius Erving bio eksplozivnije nisko krilo.
King je godinama kasnije rekao da najviše žali što nije osvojio NBA naslov, a u manjoj mjeri žali što nije prošao granicu od 20000 poena u karijeri.
8 PUTA PREKO 50 POENA
Na Božić 1984. u dresu Knicksa svojem prvom klubu New Jersey Netsima zabija 60 poena – najviše u NBA karijeri. 50 ili više poena u dresu Knicksa zabio je pet puta. Ukupno je u karijeri 50 ili više poena zabio osam puta. Fascinantno zvuči podatak da je dvaput zabio 50 ili više poena nakon teške ozljede koljena.
Ovdje je popis svih Kingovih utakmica u kojima je zabio 50 ili više:
50 – u dresu Golden Statea protiv Philadelphie (3.1.1981)
50 – u dresu New Yorka protiv San Antonia (31.1.1984)
50 – u dresu New Yorka protiv Dallasa (1.2.1984)
52 – u dresu New Yorka protiv Indiane (24.11.1984)
60 – u dresu New Yorka protiv New Jerseya (25.12.1984)
55 – u dresu New Yorka protiv New Jerseya (16.2.1985)
52 – u dresu Washingtona protiv Denvera (29.12.1990)
50 – u dresu Washingtona protiv Utaha (6.3.1991)
TENNESSEE MU UMIROVIO DRES S BROJEM 53
U veljači 2007. sveučilište Tennessee mu je umirovilo dres s brojem 53. On je trenutno jedini košarkaš kojemu je to sveučilište umirovilo dres. King je jedan od najboljih igrača u povijesti konferencije Southeastern. Sa suigračem Erniejem Grunfeldom činio je jedan od najubojitijih tandema u sveučilišnoj košarci, zvali su ih “The Ernie i Bernie Show.” S Erniejem je kasnije zajedno igrao i u New York Knicksima.
King je u NBA karijeri najpoznatiji po dresu s brojem 30 koji je nosio u Knicksima, a 30 je nosio još u dresu Golden Statea, Washingtona te u posljednjoj NBA sezoni s New Jersey Netsima. U New Jerseyu (na početku karijere) i Utahu nosio je broj 22, a u sezoni 1986/87. odabrao je broj 55 u Knicksima.
STATISTIKA BERNARDA KINGA PRIJE I POSLIJE OZLJEDE
Kingova ozljeda koljena dogodila se u njegovoj osmoj sezoni. Vratio se tek nakon dvije godine. Iako se očekivalo da bi Kingove brojke nakon te ozljede mogle drastično pasti to se ipak nije dogodilo. Njegov prosjek koševa samo se malo smanjio, a prosjek njegovih utakmica dosta je pao (iako je prvu sezonu nakon ozljede odigrao svega 6 utakmica, a posljednju sezonu samo 32). Ali nakon te ozljede je učinio nešto što mu nikad nije uspjelo prije ozljede: dvije sezone zaredom odigrao je više od 80 utakmica.
STATISTIKA BERNARDA KINGA
OSOBNI KARTON:
Ime: Bernard
Prezime: King
Pozicija: Krilo
Rođen: 4.12. 1956. u Brooklynu, New York
Visina: 201 cm
Težina: 93 kg
NBA naslovi:/
NBA draft: 7. izbor prve runde, 1977 New Jersey
Sveučilište: Tennessee

---------- Post added at 19:00 ---------- Previous post was at 18:56 ----------

i evo jedna zanimljivost

Puno ime legendarnog centra Dikembea Mutomba ima čak 48 slova, a ono glasi: Dikembe Mutombo Mpolondo Mukamba Jean Jacque Wamutombo

hahahahah

[hulle]

Dampier se dvoumi između Heata i Rocketsa


Bivši centar Charlotte Bobcatsa Erick Dampier uskoro će donijeti odluku o klubu u kojem će igrati u narednoj NBA sezoni. Prema informacijama sa one strane Atlantika, 35-godišnji centar će pojačati redove Miami Heata ili Houston Rocketsa.
Uz Miami i Houston, također postoje glasine da su Atlanta Hawksi potencijalna destinacija za Dampiera.
Dampier je doveden u Bobcatse u razmjeni sa Mavericksima koja je uključivala centra Tysona Chandlera i Alexisa Ajincu dok su u Charlote sletjeli Eduardo Najera, Matt Carrol i već spomenuti Erick Dampier.
Dampier je najbolju sezonu karijere odigrao u dresu Golden State Warriorsa gdje je prosječno po utakmici bilježio 12 poena i isto toliko skokova.

---------- Post added at 12:43 ---------- Previous post was at 12:40 ----------

Bryant motivirao Celticse na pojačanje


Vlasnik Celticsa, Wyc Grousbeck, uvjerio je generalnog menadžera svog kluba da bi u svoje redove trebali dovesti jednog od najdominantniih centara svih vremena, Shaquillea O’Neala.
“Kada sam čuo Kobea kako govori da ima jedan prsten više od Shaqa, rekao sam Dannyu “Dovedimo Shaqa”, i to se i dogodilo”, rekao je Grousbeck.
“Ovo je veoma, veoma ponosna skupina igrača, šampioni iz 2008. I sada sa Jermaineom (O’Nealom), Shaqom i Delonteom (Westom) koji nisu bili prvaci s nama, ovo bi mogla biti jako dobra ekipa. Ogromni izazovi su pred nama ali smo se ovo ljeto obnovili. Stvarno želimo taj 18. naslov. “
Shaq je u svojoj 19-godišnjoj karijeri bio član 5 različitih ekipa, Orlando Magica, Los Angeles Lakersa, Miami Heata, Phoenix Sunsa i Cleveland Cavaliersa u kojima je odigrao prošlu sezonu.
Najbolju sezonu je odigrao u dresu Lakersa gdje je bilježio skoro 30 poena i 14 skokova uz 57% šuta iz igre.

---------- Post added at 12:50 ---------- Previous post was at 12:43 ----------

Kako se izrađuje raspored NBA utakmica?

Jeste li se ikada zapitali tko izrađuje raspored utakmica za 30 NBA ekipa i kako se to radi? Rasporediti 2460 utakmica u sezoni koja traje 171 dan zahtjeva mnogo znanja i vremena a još je impresivnije što to radi samo jedna osoba, Matt Winick.
Samo najveći obožavatelji NBA lige znaju njegovo ime, ali on je vrlo važna osoba koja ima veliku odgovornost. Često možemo čuti pritužbe nekih ekipa na njihov raspored, ali Winick, koji već 25 godina obavlja taj posao, pokušava svima ugoditi što je više moguće. Ekipa s ESPN-ovog bloga TrueHoop porazgovarala je s Winickom, a mi vam prenosimo najzanimljivije dijelove intervjua.
Odakle započinjete s izradom rasporeda? Koristite li nekakav predložak?
Prvo tražim od svih ekipa slobodne datume kada mogu igrati kod kuće. Postoji određeni broj datuma koje svaka dvorana mora osigurati. To je polazna točka izrade rasporeda.
Što slijedi nakon toga?
Onda pokušavam organizirati utakmice protiv suprotnih konferencija jer one uključuju duga gostujuća putovanja. Tražim rupe u rasporedu domaćih utakmica pa ako neka ekipa nema domaćih utakmica tjedan dana onda tamo stavljam te gostujuće utakmice. Često ekipe imaju nekakva događanja u svojoj dvorani pa ne mogu igrati domaće utakmice pa se onda te ekipe šalju na gostovanja. Ako neka ekipa s Istoka ne može 8 do 10 dana igrati kod kuće onda ju šaljemo na Zapad.
Imaju li ekipe neke posebne zahtjeve kada bi htjele igrati utakmice?
Svaka ekipa ima pravo izabrati tri datuma kada inzistiraju da igraju kod kuće. Ekipe odabiru datume, ali ne i suparnike protiv kojih bi htjeli igrati. Često je to povezano s marketinškim razlozima. Ako se u nekom gradu održava nekakva konferencija ili nekakav veliki događaj, tada se obično traže domaće utakmice kako bi što više popunili dvoranu.
Tko vam pomaže u izradi rasporeda? Postoji li tim ljudi koji se okupi i danonoćno radi na izradi rasporeda?
Ja sam taj tim. Sve radim sam. Postoji i računalni program koji mi uvelike pomaže i sprječava me da radim pogreške, ali nemam nikakvo osoblje koje mi pomaže.
Znači da zaista volite svoj posao? Kako se osjećate kada završite posao?
Najbolja riječ za opisivanje osjećaja najvjerojatnije je olakšanje. Osjećam veliko olakšanje i zadovoljstvo kada konačno završim s poslom. Svaki puta postoje neki problemi u izradi, no sjajan je osjećaj kada končano završim.
Budući da radite već 25 godina, sigurno vam je svake godine sve lakše…
Pa i ne baš. Svaka godina je specifična i nailazim na nove probleme. Ne postoje jednake dvije godine. Iskustvo mi pomaže u nekim dijelovima, ali svake godine se nosim s novim problemima s kojima se nisam prije susretao. Velika mi je pomoć taj program koji sve slaže i prikazuje na jednostavan način, ali moram reći da nema jednostavnog rasporeda. No nije tako samo u NBA ligi, i u ostalim sportovima je tako, svi imaju svoje probleme koje moraju riješiti.
Postoje li kakva ograničenja što se tiče utakmica koje se igraju uzastopno dan za danom? Ili postoje nekakva ograničenja za “četiri utakmice u pet dana”?
Ove sezone imali smo limit od 23 utakmice koje se igraju dan za danom te četiri puta ekipe mogu igrati četiri utakmice u pet dana. Nakon određenog vremena slaganja rasporeda dogodilo se da ekipe imaju i više od 23 puta da igraju dvije utakmice u dva dana pa sam to morao mijenjati. Takve se stvari često događaju, no moraju se ispraviti prije nego što se objavi konačna verzija rasporeda. Također, moram napomenuti da te brojeve ne određuje NBA liga nego prema iskustvu sastavljanja rasporeda dođem do brojke ispod koje je teško ići. Svaka ekipa ima 82 utakmice u 171 danu, naravno da se nekada moraju igrati utakmice dva dana zaredom.
Jeste li se obrazovali za matematičara ili statističara?
Radio sam kao statističar za Metse (baseball ekipa New York Mets, op.a) na početku karijere, ali završio sam školu za knjigovodstvo.
Koliko ćete još dugo raditi ovaj posao?
Dokle god mi dopuste da ga radim. Nema mnogo ljudi koji mogu raditi ovaj posao. Kada sam započinjao ovaj posao šef mi je bio Scottie Stirling te je tražio od mene da ja izrađujem raspored. Pitao sam za zašto baš ja, a on je rekao da je to životni posao. Tada sam pitao kako to misli životni posao, a odgovorio je da ga nitko drugi ne želi raditi. Izgleda da je bio u pravu, radim posao koji nitko drugi ne želi.

[hulle]

Nuggetsi žele mijenjati Anthonya


Nuggetsi su se prestali opirati činjenici da će morati mijenjati svog uvjerljivo najboljeg igrača, Carmela Anthonya, tvrde izvori bliski radnom uredu Denver Nuggetsa.
Nuggetsi i dalje ozbiljno ne razmatraju ponude klubova i još uvijek nisu povukli ponudu za produženje ugovora, ali mnogi izvori kažu da je Danver dao do znanja ostalim timovima da će slušati njihove ponude dok nedavno o tome nisu htjeli raspravljati.
“Nisam siguran kada, ali mislim da će ga mijenjati (u roku od danas pa do veljače)”, rekao je jedan generalni menadžer.
Drugi izvor Denverove planove komentira: “Nema sumnje da rade na tome, na kraju će ga ipak mijenjati.”
Za vrijeme prva dva tjedna generalnog menadžera Masaia Ujiria konstantno su odbijali raspravljati na temu Carmela Anthonya.
Izvori kažu da bi se razmjena mogla tako brzo realizirati da Anthony više nikad ne bi obukao dres Nuggetsa.

[hulle]

1 2 3 boom hehehe


sta kaze sta kaze