[hulle]

Naravno, nikakva statistika ne može opisati koliko je dobar all – around igrač bio Scottie Pippen. Njegov šut nije bio bogznakakav, no s vremenom je znao pogoditi i duge dvojke i trice koje su ga naročito išle u doigravanju. Njegovi ulazi bili su besprijekorni, a zahvaljujući izrazito dugačkim krakovima znao se izvući iz zajebanih situacija i položiti. Pregled igre bio mu je toliko dobar da je lakoćom pronalazio otvorene igrače, a znao se i zagraditi i uhvatiti loptu. Chuck Daly ga je zvao „fill in the blanks guy“. No njegova prava vrijednost mjerila se na strani terena koji statističarima nikad nije bio omiljen. Scottie Pippen je, bez ikakve sumnje, daleko najbolje defanzivno krilo koje je ikad igralo u NBA-u. Kroz čitavu karijeru uvijek je čuvao najopasnije protivničke igrače, stvarao je pritisak, igrao je fizički, a njegova dužina mu je omogućavala da izbija lopte i krade ih nevjerojatnom brzinom. Sjetite se finala 1997. godine kada je Kerr pogodio pobjednički koš kojeg je Pippen učinio pobjedničkim kad je ukrao loptu kod ubacivanja i dodao je Kukoču za lagano polaganje. Sjetite se finala 1991. godine kada je ugušio Magica koji je možda imao dobru statističku seriju, no nije mogao igrati svoju igru jer ga je Pippen čekao prije polovice, usporavao ga i onemogućavao da iskoristi brzinu i mobilnost Lakersa. Jordan je bio sjajan obrambeni igrač, o tom nema nikakve sumnje, no za njegov defanzivni učinak djelomično je zaslužan upravo Pippen – čuvajući najbolje igrače i odrađujući prljav posao dopuštao je Jordanu da inteligentnom igrom iznenadi protivnika i otme mu loptu. Prava je sramota što nikad nije dobio nagradu za defanzivnog igrača lige, no ne treba se čuditi što su glasači bili zadivljeni spektakularnim blokadama pa su nagrade dodijeljivali Olajuwonu, Mutombu i Robinsonu.*
* Kad ovo uzmete u obzir ne trebate se čuditi što je upao u Dream Team. Tamo mu je definitivno bilo mjesto. Odbor ga je izabrao petim izborom, odmah nakon MJ-a, Birda, Magica i Admirala. Jordan je imao utjecaj na izbacivanje Isiaha, no na Pippenov izbor nije. Trebalo je biti slijep da ga se ne izabere.

„Pippen ne zaslužuje nikakve nagrade“, reći ćete vi i prezirno pljunuti u prašinu. Što znači da smo stigli do ključnog trenutka. Ah. No dobro.
Za one koji ne znaju te je godine Jordan grijao ćelenku na vrućem suncu baseballskih stadiona. Spalo je na Pippena da nosi momčad i radio je to sjajno. No, Bullsi su se našli u nebranom grožđu – gubili su 0 – 2 u seriji protiv Knicksa, rezultat je bio 102 – 102 i do kraja je ostalo 1.8 sekundi. Phil Jacson je uzeo ploču i nacrtao akciju. Pippen je popizdio. Akcija je bila napravljena za Tonija Kukoča. Da, Pippen je ostao sjediti. Da, Kukoč je pogodio šut i Bullsima donio pobjedu. Bio je to sretan trenutak mog mladog života – od svih Bullsa najviše sam mrzio Pippena zbog njegovog odnosa prema Kukiju, od svih igrača Bullsa najviše sam volio Tonija jer je bio iz Splita te je igrao prvo za Jugoplastiku, a onda i za repku. Bio sam sretan. Bullsi su dobili. Toni je zabio pobjednički šut. Pippen je sjedio na klupi.
No, Bill Cartwright nije bio sretan. Bill Cartwright, div od dva i šesnajst, je plakao. Derao se na svog suigrača koji je mirno sjedio, suze su mu se cijedile niz bradu, vičući kako se nikad nije osjećao izdano kao te večeri. Ultimativni timski igrač te je večeri ostavio svoju ekipu na cjedilu.
Scottie Pippen živio je u trošnoj kući usred Arkansasa s još jedanaestoro braće i sestara. Njegovi roditelji bili su siromašni, a stari mu je bio toliko bolestan da više nije mogao raditi. Išao je na loš koledž, bio je izabran na draftu i potpisao je slabašan ugovor, kojeg je kasnije debilno produžio. U usporedbi s drugim igračima igrao je za siću. Godinama se klao s Krauseom i ostalima kako bi ga pristojno platili, godinama je mrzio Kukoča koji je dobio veliku lovu dok je Pippen bio drastično potplaćen. Godinama je igrao u Jordanovoj sjeni i sad kad su svjetla reflektora bila uperena u njega, kad je nosio momčad kroz čitavu sezonu, kad je konačno postao alfa mužjak, kad je dopustio da mu ego raširi krila, upravo u tom trenutku koji ga je trebao učiniti besmrtnim Phil Jackson ga je opandrčio šamarom ravno posred lica. Zbog svih ovih stvar koje su se gomilale i gomilale Pippen je pukao. Odbio je ući u igru. Čovjek koji se godinama žrtvovao za svoju braću i za momčad, koji je bio tretiran kao siromašni seljo iz Arkansasa čak i kad je stekao slavu, koji je uvijek radio za druge nije zaslužio da ga se tako tretira, mimo svih NBA običaja i kanona.
Bez obzira na to, NIŠTA ne može opravdati ono što je Pippen te večeri napravio. NIŠTA. Bez obzira koliko bio uvrijeđen, bez obzira koliko gutao, bez obzira koliko te drugi raspizdili, bez obzira što misliš da su svi protiv tebe ono NE SMIJEŠ napraviti. S parketa se izlazi ili na nosilima ili kad te trener zamijeni. Na klupi se ne sjedi svojevoljno. Sve ovo što sam napisao služi nam da shvatimo Pippenov postupak, a ne da taj postupak opravdamo. Za njega NEMA opravdanja.
No, ovom prilikom za njega ne tražim izliku. Umjesto toga tražim oprost. Jedan točka osam je jedini logičan razlog zbog kojeg možete Pippena izbaciti i iz Kuće slavnih i s liste 50 najboljih NBA igrača. Ukoliko to napravite ja vas neću kriviti. Mislim da vas nitko tko je igrao košarku i koji zna koliko je momčad sveta stvar neće kriviti. Izdaje je teško progutati. No ostavština velikog igrača, jednog od najboljih svih vremena, ne bi trebala biti ukaljana zbog dvije sekunde beskrajne gluposti. Oprostite mu. Možete li uistinu zamjeriti čovjeku koji je uvijek bio drugi što je, jednom u životu, želio osjetiti slavu u čijoj je sjeni čitav život igrao?


No, Bill Cartwright nije bio sretan. Bill Cartwright, div od dva i šesnajst, je plakao. Derao se na svog suigrača koji je mirno sjedio, suze su mu se cijedile niz bradu, vičući kako se nikad nije osjećao izdano kao te večeri. Ultimativni timski igrač te je večeri ostavio svoju ekipu na cjedilu.
Scottie Pippen živio je u trošnoj kući usred Arkansasa s još jedanaestoro braće i sestara. Njegovi roditelji bili su siromašni, a stari mu je bio toliko bolestan da više nije mogao raditi. Išao je na loš koledž, bio je izabran na draftu i potpisao je slabašan ugovor, kojeg je kasnije debilno produžio. U usporedbi s drugim igračima igrao je za siću. Godinama se klao s Krauseom i ostalima kako bi ga pristojno platili, godinama je mrzio Kukoča koji je dobio veliku lovu dok je Pippen bio drastično potplaćen. Godinama je igrao u Jordanovoj sjeni i sad kad su svjetla reflektora bila uperena u njega, kad je nosio momčad kroz čitavu sezonu, kad je konačno postao alfa mužjak, kad je dopustio da mu ego raširi krila, upravo u tom trenutku koji ga je trebao učiniti besmrtnim Phil Jackson ga je opandrčio šamarom ravno posred lica. Zbog svih ovih stvar koje su se gomilale i gomilale Pippen je pukao. Odbio je ući u igru. Čovjek koji se godinama žrtvovao za svoju braću i za momčad, koji je bio tretiran kao siromašni seljo iz Arkansasa čak i kad je stekao slavu, koji je uvijek radio za druge nije zaslužio da ga se tako tretira, mimo svih NBA običaja i kanona.
Bez obzira na to, NIŠTA ne može opravdati ono što je Pippen te večeri napravio. NIŠTA. Bez obzira koliko bio uvrijeđen, bez obzira koliko gutao, bez obzira koliko te drugi raspizdili, bez obzira što misliš da su svi protiv tebe ono NE SMIJEŠ napraviti. S parketa se izlazi ili na nosilima ili kad te trener zamijeni. Na klupi se ne sjedi svojevoljno. Sve ovo što sam napisao služi nam da shvatimo Pippenov postupak, a ne da taj postupak opravdamo. Za njega NEMA opravdanja.
No, ovom prilikom za njega ne tražim izliku. Umjesto toga tražim oprost. Jedan točka osam je jedini logičan razlog zbog kojeg možete Pippena izbaciti i iz Kuće slavnih i s liste 50 najboljih NBA igrača. Ukoliko to napravite ja vas neću kriviti. Mislim da vas nitko tko je igrao košarku i koji zna koliko je momčad sveta stvar neće kriviti. Izdaje je teško progutati. No ostavština velikog igrača, jednog od najboljih svih vremena, ne bi trebala biti ukaljana zbog dvije sekunde beskrajne gluposti. Oprostite mu. Možete li uistinu zamjeriti čovjeku koji je uvijek bio drugi što je, jednom u životu, želio osjetiti slavu u čijoj je sjeni čitav život igrao?