Nba

[hulle]

Sjajni Parker odveo Spurse do nove pobjede i finala lige

Košarkaši San Antonio Spursa opet su u velikom NBA finalu. Popularnom “metlom”, odnosno u seriji bez izgubljene utakmice, Spursi su u finalu Zapada svladali Memphis s 4-0.

U noći s ponedjeljka na utorak San Antonio je dobio i drugu utakmicu u gostima, ovaj put 93:86, čime je ujedno dobio i šestu utakmicu zaredom u doigravanju (dvije protiv Golden Statea i četiri protiv Memphisa).
Tim Duncan će tako igrati svoj peti veliki NBA finale, a u sva prethodna četiri pokušaja je odlazio do kraja (1999., 2003., 2005. ii 2007. godine). Preostali dvojac velike trojke Spursa, Manu Ginobili i Tony Parker, će u finalu ovaj put, pak, loviti četvrtu titulu. Njih dvojica su osvojili sve titule osim one 1999. godine. Zanimljivo je da su četiri prethodne titule Spursi uzimali tijekom neparnih godina, kakva je i aktualna.
U posljednjem finalu, onom 2007., San Antonio je s 4-0 pobijedio LeBrona Jamesa, koji je tada bio vođa Clevelanda. Lako je moguće da će Spursi opet igrati protiv Jamesa, ali ovog puta i Miamija koji ima 2-1 u finalu Istoka protiv Indiane.
U četvrtoj utakmici protiv Memphisa košarkaši San Antonija su poveli odmah od starta, a prva je četvrtina završila s 24:14 za goste. Kompletni ostatak ogleda Spursi su proveli u vodstvu, iako je domaćin došao na zaostatak od tri poena u posljednjoj minuti.
Možda i najbolju utakmicu ove sezone u doigravanju je odigrao Tony Parker koji je postigao 37 poena uz četiri skoka i šest dodavanja. Imao je Parker sjajan šut iz igre (14/21 za dva poena i 1/1 za tri), kao i savršenih 6/6 s linije slobodnih bacanja. Tim Duncan je dodao 15 poena uz osam skokova i četiri blokade, a Kawhi Leonard 11 poena, šest skokova i pet ukradenih lopti.
Na drugoj strani najbolji je bio čovjek s klupe, Quincy Pondexter, s 22 poena.

---------- Post added at 11:54 ---------- Previous post was at 11:53 ----------

[SiamoNoi]

4 pobjede od naslova.Bit će teško,nemoguće skoro,ali ova ekipa zaslužuje još jedan prsten u ovom sastavu.

[dera]

Ja sam svoju prognozu dao, ne može se sa Miamijem . Inaće, ko izbaci Bullse on osvaja .

[hulle]

Pacersi pobjedom izjednačili seriju protiv Heata

Košarkaši Indiane izjednačili su na 2-2 u polufinalnoj seriji Istočne konferencije NBA lige. U utorak su pred svojim navijačima u Indianapolisu pobijedili Miami s 99:92.

Aktualni su prvaci više puta tijekom utakmice nadoknađivali prednost koju su stvarali domaćini. Na početku treće četvrtine Pacersi su poveli s 81:72 da bi Heat serijom 14-2 došao do vodstva 86:83. No, odmah potom je Paul George izjednačio, da bi nakon toga Indiana zaključila dvoboj serijom 13-6.
U posljednjih 56 sekundi Miamiju nije mogao pomoći LeBron James koji je morao napustiti igru zbog šest prekršaja. Dogodilo mu se to tek drugi put u karijeri u utakmici doigravanja. James je unatoč tome bio najbolji kod gostiju s 24 poena (šut 8/18), no ne može se reći da Pacersi nisu odigrali dobru obranu i na njemu i na cijeloj momčadi Miamija koja je iz igre ukupno gađala 30/77.
Kod domaćih je sjajan bio Roy Hibbert s 23 koša (šut 10-16) i 12 skokova, Lance Stephenson je ubacio 20 koševa, George Hill je dodao 19 poena i šest asistencija, a David West 14 koševa i 12 skokova. Osim Jamesa, kod gostiju s Floride najefikasniji su bili Mario Chalmers s 20 i Dwyane Wade sa 16 poena.
Peta utakmica na rasporedu je u četvrtak u Miamiju, a u velikom finalu, podsjećamo, već čeka San Antonio koji je s 4-0 u seriji izbacio Memphis.

---------- Post added at 10:33 ---------- Previous post was at 10:32 ----------

[dera]

Dobro se drže, svaka čast.

[hulle]

Igra citava ekipa svi se max trude dok u Heat svi primaju platu a ocekuju da im James sve uradi

[hulle]

Miami domaćom pobjedom nadomak finala lige

Košarkaši Miami Heata poveli su s 3-2 u finalu doigravanja Istočne konferencije NBA lige nakon domaće 90:79 pobjede nad Indiana Pacersima. Sada ih samo još jedna pobjeda dijeli od velikog finala, gdje čekaju San Antonio Spursi.

Presudnom se u susretu pokazala treća četvrtina koju su aktualni prvaci dobili s 30:13 i u jednom trenutku poveli i s 20 koševa razlike.
Čovjekom odluke ponovo se pokazao LeBron James koji je 16 od svojih 30 koševa ukupno postigao u trećoj četvrtini i tako prelomio susret. Indana je početkom treće četvrtine imala vodstvo 46:40, ali u sljedećih 11 minuta Heat radi seriju 30-10, pri čemu je James sam zabio ili je zaslužan za 25 njihovih koševa.
James je iz igre gađao 13/26, a upisao je i 8 skokova i 6 asistencija. Dvojica drugih članova velike trojke Heata Dwyane Wade i Chris Bosh kombinirano su postigli 17 koševa, pa je MVP lige najveću pomoć imao u Udonisu Haslemu i Mariju Chalmersu. Haslem je ubacio 16 koševa uz šut iz igre 8/9, a Chalmers je pridodao 12 koševa uz 6 asistencija.
Kod Indiane je najbolji bio Paul George s 27 koševa, 11 skokova i 5 asistencija, dok je Roy Hibbert susret završio s 22 koša.
“James je bio prilično poseban večeras, u to nema sumnje. Cijela momčad bila je posebna i to je jedna od najboljih momčadi koju je liga ikad vidjela. Uživamo se natjecati s njima”, komentirao je trener Indiane Frank Vogel.
Šesta, moguće i posljednja utakmica serije igra se u subotu u Bankers Life Fieldhouseu u Indianapolisu.

---------- Post added at 11:49 ---------- Previous post was at 11:48 ----------

[hulle]

Indiana sjajnom obranom izborila sedmu utakmicu

Košarkaši San Antonija još uvijek ne znaju suparnika u velikom finalu NBA lige. Indiana je u subotu na svome parketu pobijedila Miami s 91:77 i izborila sedmu utakmicu finala Istočne konferencije.

Aktualni su prvaci na poluvremenu imali minimalnu prednost (40:39), ali Pacersi su treću četvrtinu riješili u svoju korist s 29:15 i povratka za Heat više nije bilo. Indiana je do pobjede još jednom došla iznimno čvrstom i agresivnom obranom. Zatvorili su domaći košarkaši prilaz reketu, u potpunosti nadskakali goste (53-33), a njihov šut za dva poena sveli na 29,6 posto (16/54).
LeBron James je isporučio svoju porciju koševa za Miami (29 poena, šut iz igre 10/21), ali nitko drugi nije postigao više od deset poena. Sjajnu obranu Pacersa predvodio je Roy Hibbert koji je i u napadu uspio ubaciti 24 koša, a uhvatio je i 11 lopti pod obručima. Paul George je dodao 28 koševa, osam skokova i pet asistencija, George Hill je ubilježio 16 poena i šest asistencija, a David West 11 koševa i 14 skokova. Imali su domaći i trećeg igrača s više od deset skokova, bio je to Lance Stephenson koji je uhvatio 12 lopti.
Miami je izjednačio vlastiti najmanji broj ubačenih koševa ove sezone, 77 je postigao i 8. siječnja protiv – Indiane. U Bankers Life Fieldhouseu ove je sezone izgubio četiri od pet utakmica.
Odlučujući dvoboj igra se u ponedjeljak u Miamiju, a pobijedi li Indiana, bit će joj to tek drugi plasman u veliki finale. Jedini put dosad Pacersi su konferencijski prvaci bili 2000. godine kada su u finalu izgubili od L.A. Lakersa.





stisli indijanci

[hulle]

Proradili “pomoćnici” LeBrona, Miami u finalu

Košarkaši Miami Heata, aktualni prvaci NBA lige, plasirali su se i treću sezonu zaredom u veliki finale, nakon što su u sedmoj utakmici eliminirali Indiana Pacerse.

Miami je pred svojim navijačima slavio 99:76, a junak pobjede bio je najbolji košarkaš današnjice LeBron James, koji je ovoga puta dobio veliku pomoć od svog prijatelja Dwyanea Wadea. James je ubacio 32 poena, no Wade je po prvi put nakon utakmice broj 2 prve runde doigravanja protiv Milwaukee Bucksa ubacio preko 20 koševa (21).
Nakon poraza u utakmici broj 6, kojom je Indiana izjednačila, Wade je bio vrlo kritičan prema svojoj igri, te je priznao da mora pomoći Jamesu, zajedno s Chrisom Boshem, ako Heat želi u finale.
“Prvu akciju utakmice pozvao sam na Wadea. Još sam nekoliko akcija nakon toga zvao na njega kako bi dobro krenuo u utakmicu, što je on i uradio”, rekao je James nakon utakmice.
Wade je u prvoj četvrtini ubacio šest poena, baš kao i James, no Indiana je nakon 12 minuta vodila 21:19. Međutim, Miami nije ovoga puta čekao do treće četvrtine da krene igrati, već je to napravio u drugoj, u kojoj je sjajan bio najbolji tricaš svih vremena Ray Allen. Veteran je ubacio sva tri pokušaja za tri poena, a Miami je četvrtinu dobio s 33:16 i otišao na predah s velikih 15 poena razlike.
Intezitet prvaka nije padao ni u nastavku, pa je je prednost Heata rasla i do 28 poena razlike. James i Wade bili su nerješiva zagonetka za Pacerse, koji su ovoga puta igrali “bez” Roya Hibberta i Paula Georgea. Naime, obojica su utakmicu završili ispod razine svojih dosadašnjih igara, pogotovo George koji je ubacio svega sedam poena. Uz to je zaradio šestu osobnu sedam i pol minuta prije kraja utakmice. Hibbert je pak ubacio 18 poena uz osam skokova.
Ključ Miamijeve pobjede bila je upravo momčadska obrana na Hibbertu, te individualna Jamesa na Georgeu. Domaći su igrači udvajali Hibberta, kao i Davida Westa, pri svakom dodiru s loptom ispod koša, što je u konačnici rezultiralo s čak 15 izgubljenih lopti u prvom poluvremenu. Osim toga, Heat je za razliku od prve utakmice, kada su Pacersi imali 20 skokova više na svom kontu, nadskakao Indianu (43-36), te upisao jednaki broj poena iz reketa što u prošloj utakmici nije bio slučaj.
Miami će tako treću godinu zaredom loviti naslov najbolje momčadi svijeta, a protivnik će mu biti najbolja momčad Zapadne konferencije – San Antonio Spurs. Prva utakmica na rasporedu je u četvrtak, a igra se u Miamiju.
Podsjetimo, Spursi su s glatkih 4-0 slavili protiv Memphisa u finalu Zapada, te si pruštili čak 10 dana predaha uoči početka velikog finala. Hoće li to biti pozitivno ili negativno za momčad Gregga Popovicha tek treba vidjeti.

---------- Post added at 11:41 ---------- Previous post was at 11:41 ----------

[hulle]

Jason Kidd – kralj triple-doubla







Zajedno su došli u ligu, podijelili nagradu za rookieja godine, oduševljavali all-around igrom, a zajedno i odlaze. Dan nakon Granta Hilla umirovio se i Mr. Triple-Double, Jason Kidd.
Kad u samo dva dana ostanete bez dvojice igrača koji su devetnaest godina igrali u NBA ligi, uz koje su se mnogi ljubitelji košarke zaljubili u taj sport i odrasli/ostarili gledajući ih, ne možete se oteti dojmu da je košarka nešto nepovratno izgubila. Jason Kidd i Grant Hill zajedno su imali 136 triple-double učinaka, više nego svi vodeći aktivni igrači u toj kategoriji zajedno poput LeBrona Jamesa, Kobea Bryanta, Kevina Garnetta, Rajona Ronda, Lamara Odoma, Chrisa Paula, Barona Davisa i Paula Piercea. Sam Jason Kidd skupio ih je 107 u karijeri i ta brojka dovoljno bi opisala njegovu karijeru jer gdje god je ovaj nevjerojatni playmaker igrao dominirao je na parketu, čak i kad bi upisao svega desetak koševa.
Još kao najboljeg američkog srednjoškolca, a kasnije i vođu ekipe sveučilišta Berkeley krasila ga je svestrana igra koja će ostati njegov zaštitni znak do kraja karijere. Kao drugi pick na draftu 1994. predvodio je ligu u triple-double učincima, a 11,7 koševa, 7,7 asistencija, 5,4 skokova i 1,9 ukradenih lopti donijeli su mu podjelu titule za rookieja godine s Grantom Hillom, iako je to bio tek nagovještaj načina na koji će Kidd puniti statističke kategorije kao niti jedan igrač u njegovo vrijeme. Bila je to pre-Cuban era u Dallasu, kad je igru kluba u organizacijskom kaosu nosio atraktivni napadački trio “Three J’s” koji su, osim Kidda, činili Jamal Mashburn i Jim Jackson. Projekt se raspao nakon samo dvije sezone zbog nepomirljivih ega, Mashburnove ozljede i navodnog sukoba Kidda i Jacksona oko pjevačice Toni Braxton. Skandali izvan parketa bili su nešto što je Kidda u više navrata ometalo, ali nikada nije ostavilo trajnog traga na njegovoj karijeri.
Sljedeća stanica bili su Phoenix Sunsi gdje se Kidd u potpunosti razvio u ponajboljeg playmakera lige predvodeći sjajnu momčad u kojoj su, neki kraće, neki duže, igrali još Kevin Johnson, Danny Manning, Rex Chapman, Tom Gugliotta, Antonio McDyess, Clifford Robinson, Penny Hardaway i nekoliko drugih kvalitetnih igrača. Pet puta zaredom su izborili playoff, tek jednom prošli prvi krug, a valja napomenuti i da je treći playmaker s klupe iza Kidda i Johnsona bio tadašnji rookie Steve Nash. Kidd je u dresu Sunsa izrastao u sjajnog All-Star igrača, člana prve All-NBA petorke i najboljeg asistenta lige s preko 10 asistencija po utakmici. Triple-double učinci bili su nešto sasvim uobičajeno, ali ono čime se sam Kidd najviše ponosio bila je sjajna igra u obrani koju je doveo na rub savršenstva s preko 2 ukradene lopte po utakmici i plasmanom u najbolje obrambene petorke lige. Idilu na parketu ovaj put prekinuli su sukobi s trenerom Skilesom, a kasnije i sa zakonom zbog udaranja supruge što mu vlasnik kluba Colangelo nikad nije oprostio. Na kraju sezone Kidd je zamijenjen za Stephona Marburyja iz New Jersey Netsa s kojima će zapečatiti status NBA legende.
Kidd je iz temelja potresao desetljećima gubitničku ekipu Netsa koja je oko njega krenula s rebuildingom. Već u prvoj sezoni zabilježili su 26 pobjeda više u odnosu na prethodnu sezonu, u playoffu su nanizali pobjede nad Indianom, Charlotteom i Bostonom te se plasirali NBA finale gdje su poraženi od Lakersa 4-2. Kiddov individualni učinak? Prosječno 14,7 koševa, 9,9 asistencija, 7,3 skokova i 2,1 ukradena lopta, All-Star nastup, All-NBA prva petorka, najbolja obrambena petorka lige i drugo mjesto u izboru za MVP-a. Bio je to jedini trenutak u životu kad je autor ovog članka pomislio nešto loše o Timu Duncanu. Kidd je u Netsima bio utjelovljenje onoga što MVP nagrada znači, a dvije godine zaredom nepošteno je zaobiđen, oba puta u korist Duncana. Nepravda je još veća kad se uzme u obzir da je Steve Nash koju godinu kasnije dva puta odnio MVP trofej za sličan, ali ipak nijansu slabiji, učinak na Phoenix Sunse.
Svi koji su gledali Netse tih godina sigurno se još uvijek sjećaju kako su igrali. Nakon promašenog šuta protivnika, Kidd se sjuri prema reketu i uhvati skok te povede polu-kontru. Juri s kraja na kraj terena, ulazi na vrh protivničkog reketa i onda donosi odluku na koji način zabiti koš suparniku. Može sam poentirati, dodati u kut na liniju za tri gdje čeka sjajni šuter Kerry Kittles, proigrati Richarda Jeffersona koji utrčava u reket ili ostaviti loptu negdje u zraku da je pokupi Kenyon Martin koji dolazi iz pozadine i snažno zakuca. Skok, koš i asistencija, svake večeri na rubu triple-doublea. Netse je i sljedeće godine odveo do finala preko Milwaukeeja, Bostona i Detroita da bi izgubili od San Antonija u zadnjoj od pet godina strahovite dominacije Zapada nad Istokom. Svake godine Kidd je momčad iz New Jerseya vodio u playoff, kasnije uz pomoć Vincea Cartera, ali nikad više tako daleko.
U dresu Netsa Jason Kidd postao je ikona, najveći playmaker svoje generacije i jedan od najvećih u povijesti. Njegova svestrana igra dovela ga je u najuži krug najboljih all-around igrača koji su ikada nastupali na NBA parketima. Ono što je zapravo najnevjerojatnije u cijeloj priči, činjenica je da je on uvijek ostao u prvom redu playmaker i sjajan asistent. U Kiddovoj igri sve je počinjalo i završavalo s nevjerojatnim pregledom igre po čemu su mu bili ravni svega još jedan ili dva igrača u NBA povijesti. Za razliku od brojnih drugih sjajnih razigravača, on većinu svojih asistencija nije skupljao čekajući loptu na centru i proslijeđujući je u kontru, odigravajući pick’n'roll ili koristeći višak igrača stvoren blokom ili driblingom. Dodavanja Jasona Kidda sama su stvarala višak i ponekad je izgledalo kao da doslovno može zamrznuti akciju koja se odigrava, analizirati kretanje svih devet igrača na parketu, kuteve i udaljenosti pa onda pronaći onu jednu putanju za loptu koja ostavlja protivnika na krivoj nozi i dovodi suigrača u čistu priliku za koš. Nije bilo dodavanja koje nije mogao izvesti ni pozicije s koje nije mogao pronaći suigrača pa je brojne solidne igrače pretvorio u prave zvijezde koji su uz njega dosegnuli vrhunce, Kenyon Martin i Richard Jefferson prije svih.
Kad su Netsi ponovo krenuli u rebuilding koji se završio tek ove sezone, Kidd je zamijenjen u ekipu s kojom je krenuo u NBA avanturu, Dallas Maverickse. U dresu Teksašana nastavio je sa sjajnim igrama, iako su mu naročito prosjeci koševa i skokova pali. Nakon što su ga godine usporile i oduzele mu sjajnu igru u obrani, još jednom je dokazao ljubav prema igri pretvorivši se napornim treningom u boljeg tricaša nego što je to ikada tijekom karijere bio. Kad se već činilo da će se pridružiti velikanima koji su se umirovili bez prstena NBA prvaka, stigla je nagrada za nebrojene sezone sjajnih nastupa. Za naslov osvojen 2011. protiv favoriziranog Miamija možda su više bili zaslužni Dirk Nowitzki i Jason Terry, ali nikome nije značio kao Kiddu. Posljednja sezona u dresu Knicksa bila je tek želja iskusnog veterana da još jednu sezonu provede uz igru koju je tako volio.
Jedan paragraf priče o Jasonu Kiddu mora biti rezerviran samo za njegova postignuća i brojke. Odigrao je 1391 utakmicu kroz devetnaest NBA sezona i prosječno bilježio sjajnih 12,6 koševa, 8,7 asistencija, 6,3 skokova i 1,9 ukradenih lopti. U 158 utakmica doigravanja bilježio je slične brojke, a valja izdvojiti playoff 2007. kad je u dvanaest utakmica ostvario triple-double prosjek (!!!) – 14,6 koševa, 10,9 skokova i 10,9 asistencija. Ukupno je deset puta nastupio na All-Star utakmici, pet puta biran je u prvu petorku All-NBA i jednom u drugu, četiri puta biran je u prvu obrambenu petorku lige i pet puta u drugu. Ligu je pet puta predvodio u asistencijama po utakmici. Osvojio je nagradu za Rookieja godine 1994. i NBA naslov 2011. Zabilježio je ukupno 107 triple-double učinaka u regularnoj sezoni, po čemu je treći u NBA povijesti te 11 u playoffu po čemu je drugi. U sedamnaest od devetnaest sezona zabilježio je barem jedan triple-double. Karijeru je završio kao jedini igrač u NBA povijesti s 15.000 koševa, 10.000 asistencija i 7.000 skokova. Na all-time ljestvicama drži drugo mjesto po broju asistencija i ukradenih lopti iza Johna Stocktona s kojim je, usput rečeno, dijelio irske gene, treće po broju pogođenih trica i odigranih minuta, šesto po broju odigranih utakmica. U dresu reprezentacije SAD osvojio je sva natjecanja na kojima je nastupao, Olimpijske igre 2000. i 2008. te prvenstva Amerika 1999., 2003. i 2007. Osigurano mjesto u Hall of Fameu ne treba posebno napominjati.
Jasona Kidda pamtit ćemo kao jednog od najvećih igrača svoje generacije i jednog od najvećih playmakera svih vremena, kao stroj za triple-double učinke i sjajnog obrambenog igrača. Sjećat ćemo se igrača koji je svoje momčadi vodio poput generala na parketu i bio u stanju dominirati utakmicom bez da zabije i jedan jedini koš. Ne samo da je ostvario fenomenalna postignuća okrunjena naslovom NBA prvaka, nego je ostavio neizbrisiv trag na ligu. U vrijeme čvrstih obrana i pažljivo planiranih half-court napada od sredine 90-ih unosio je atraktivna dodavanja i munjevitu tranziciju koja je uvijek počinjala obrambenim skokom. Na kraju je dočekao vrijeme atletskih čudovišta u likovima modernih combo-bekova s kojima se do zadnjeg dana nosio kao čistokrvni playmaker kojem je na prvom mjestu dodavanje, a ne koš. Ono čudesno dodavanje iz skoka, iza leđa ili preko ramena koje za milimetar zaobiđe prste obrambenog igrača, prođe mu između nogu ili iza leđa da bi završilo u rukama svih onih igrača koju su imali sreću igrati s jednim od najvećih playmakera koje je košarka imala.

---------- Post added at 12:28 ---------- Previous post was at 12:17 ----------



---------- Post added at 14:16 ---------- Previous post was at 12:28 ----------

Grant Hill – Da je sreće bilo…

15. travnja 2000. godine presudio je karijeri koja je trebala biti jedna od najvećih u NBA povijesti, trajno promijenio budućnost jednog kluba s Floride i dvojice super-zvijezda koje su uništile ozljede.
U košarkaškim krugovima vječno se raspravlja tko je bio najveći košarkaš svih vremena. Spominje se tada Jordana, Magica, Jabbara, Chamberlaina, Robertsona i još nekoliko imena. Kad ste zbilja zaluđeni košarkom, raspravljat ćete i o tome tko je mogao biti najveći da je sudbina bila samo malo drugačija. U tu skupinu sasvim sigurno spadaju teksaški toranj Ralph Sampson, čudo iz Harlema Earl “The Goat” Manigault, Bostonov tragično preminuli rookie Len Bias, Portlandov div na staklenim nogama Bill Walton, a nezaobilazan je i junak naše priče.
Ako ste Granta Hilla gledali samo nakon tog kobnog 15. travnja, onda poznajete simpatičnog veterana koji je u ekipu donosio iskustvo i rutinu, ako ste ga gledali prije, onda se sjećate igrača koji je čekao da zasjedne na tron ispražnjen odlaskom Michaela Jordana. U ligu je stigao kao treći pick drafta 1994. rezerviranog očito za buduće “NBA djedice” (2. pick Jason Kidd, 5. pick Juwan Howard), nakon slavom ovjenčane karijere na sveučilištu Duke s kojim je osvojio dva naslova NCAA prvaka, tri puta nastupao u NCAA finalu, osvajao individualne nagrade za najboljeg obrambenog i najboljeg igrača uopće, rušio rekorde ACC konferencije, punio sve statističke kategorije i zasluženo dobio dres s brojem 33 pod svodom Cameron Stadiuma. Ako vas zanima kakvo je ludilo tada pratilo Blue Devilse samo na YouTube upišite “NCAA the shot“.
U prvoj sezoni postao je vođa novih Pistonsa nakon odlaska slavnih Bad Boysa, bilježio je sjajnih 19,9 koševa, 6,4 skokova, 5 asistencija, 1,8 ukradenih lopti i 0,9 blokada po utakmici što mu je donijelo ne samo podjelu naslova za rookie igrača godine s Kiddom, nego i senzacionalni izbor na All-Star s najvećim brojem glasova od svih igrača što nikada prije nije uspjelo niti jednom novaku u svim američkim profesionalnim sportovima.
Sljedećih 5 sezona Hill je bio ikona Pistonsa i ljubimac navijača diljem SAD-a. Bio je mlađa, viša i svestranija verzija Michaela Jordana s kojim je dijelio vrhove ljestvica izbora, kako za All-Star nastup tako i za razne nagrade, uključujući onu za MVP-a koju nikad nije dobio. Igrajući na poziciji point-forwarda, slično kao danas LeBron James, ali s puno više oslanjanja na finesu u igri nego na atleticizam i snagu, godinama je predvodio Pistonse u gotovo svim statističkim kategorijama na način na koji su to prije njega uspjeli tek Wilt Chamberlain i Elgin Baylor.
U kontranapadu često je akcije završavao alley-oop zakucavanjima, dok je protiv postavljene obrane bio nerješivi mismatch za većinu čuvara koje je zahvaljujući sjajnoj kontroli lopte uglavnom probijao nezadrživim prodorima i spin-driblinzima nakon čega bi uslijedilo akrobatsko polaganje, zakucavanje ili dodavanje slobodnom suigraču za otvoren šut. Njegova igra u obrani bila je jednako spektakularna, prepuna ukradenih lopti i beskompromisne obrane obruča blokadama. Igrao je jednostavno, bez nepotrebnih poteza, suzdržavao se od trash-talka, uvijek tražio slobodnog suigrača i spremno postavljao blokove za dogovorene akcije. Kad svemu tome dodate da je dolazio iz ugledne obitelji zbog čega je njegovo ponašanje bilo besprijekorno elegantno i nesebično ne samo na parketu nego i izvan njega, lako je zaključiti kako su u njemu svi vidjeli NBA ikonu za sljedeće desetljeće.
Hill je u dresu Pistonsa pet puta izabran za All-Star utakmicu, jednom u prvu petorku All-NBA i četiri puta u drugu. Na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti osvojio je zlatnu medalju u dresu reprezentacije SAD-a. Postao je prvi i do danas jedini igrač nakon Larryja Birda koji je u sezoni bilježio više od 20 koševa, 9 skokova i 7 asistencija po utakmici. Ligu je u više navrata predvodio u triple-double učincima te su po broju koševa, skokova i asistencija u prvih šest sezona tek Oscar Robertson, Larry Bird i LeBron James pokazali bolji all-around učinak.
Sve to nije bilo dovoljno za veći uspjeh Pistonsa koji su prolazili kroz turbulentno razdoblje promjena trenera i vizualnog identiteta, loših poteza na tržištu igrača i odnosa s vojskom navijača iz Bad Boys ere. Hill ih je četiri puta u tih šest sezona odveo u playoff, ali nisu otišli dalje od prvog kruga. Kad je kobnog 15. travnja 2000. godine u utakmici protiv Sixersa ozlijedio lijevi gležanj nakon čega je nastavio igrati sve do druge utakmice playoff serije protiv Miamija kada je bol postala neizdrživa, nitko nije ni naslućivao da NBA više nikada neće imati priliku gledati pravog Granta Hilla. Nalaz rentgena pokazao je da je Hill već neko vrijeme igrao sa smrskanim zglobom i trpio strašne bolove ne želeći ostaviti dojam da se štedi u svojim zadnjim utakmicama za Pistonse koje je pratila drama slična onoj prije Jamesovog prelaska u Miami.

---------- Post added at 14:17 ---------- Previous post was at 14:16 ----------

To ljeto kao free-agent odlučio se na prelazak u Orlando koji je namjeravao Hilla spojiti s nadolazećom mladom zvijezdom Tracyjem McGradyjem. Bio je to na papiru genijalan potez i uistinu, oba ta igrača dominirala su ligom, ali svaki u svoje vrijeme i nikada zajedno u dresu Magica. Izdvajati pojedine bljeskove Granta Hilla u kojima je dokazivao kakav je igrač bio i trebao biti sasvim je besmisleno. U 7 godina u Orlandu odigrao je tek 200 utakmica, s tim da je jednu sezonu propustio u cijelosti, a to razdoblje obilježile su brojne ozljede, neuspješne operacije te infekcija gležnja koja mu je u jednom trenutku ugrozila i život. Navijači Orlanda nikada nisu vidjeli ubojiti tandem Hill-McGrady u punom sjaju, a zlobnici će primjetiti da je i mladi T-Mac na sebe preuzeo prokletstvo neuspjeha u playoffu i fatalnih ozljeda. Ostat će zapisano i da je, iako to nije trebao, prije odlaska iz Pistonsa potpisao novi ugovor, osiguravši sebi bolje uvjete u Orlandu, ali i omogućivši dolazak Chuckya Atkinsa i Bena Wallacea u Detroit koji će s Big Benom osvojiti novi naslov prvaka.
Tek pred kraj karijere, u dresu Phoenixa, nakon 15 godina u ligi, Grant Hill prošao je prvu seriju playoffa kad su Sunse tek u finalu Zapada s 4-2 zaustavili Lakersi. Veliki igrač tako je tek u smiraj karijere, deset godina nakon ozljede koja bi 99% igrača umirovila, osjetio svjetla pozornice kakva su mu prognozirali 90-ih. Vjerujemo kako nema istinskog ljubitelja košarke kojeg nije razveselilo gledati čovjeka koji se čitavo desetljeće borio sa strašnim ozljedama kako napokon dobiva priliku opet se natjecati u sportu koji mu je tako puno toga ostao dužan. Nije to bio onaj dominantni igrač iz 90-ih, ali igrajući na iskustvo i košarkašku inteligenciju koja ga je i u najboljim godinama činila boljim od ostalih mogao se nositi s dvostruko mlađim igračima.
Nakon Hillovog umirovljenja u ligi ostaje tek nekoliko veterana iz zlatne ere 90-ih koji su NBA parkete dijelili s legendama poput Jordana, Barkleya, Malonea, Stocktona, Ewinga, Drexlera, Olajuwona i Robinsona na njihovim vrhuncima. U 1026 utakmica tijekom 19 sezona ostvario je prosjeke od 16,7 koševa, 6 skokova, 4,1 asistenciju i 1,2 ukradene lopte – neloše za nekoga tko je pola karijere igrao na jednoj nozi. Na kraju nam ostaje samo žaliti što su ozljede zaustavile igrača koji je mogao biti jedan od najvećih svih vremena. Pitanje je kakav bi bio odnos snaga u NBA ligi zadnjih desetak godina da nije bilo kobnog gležnja i neadekvatnog liječenja. Možemo samo sanjati koliko je mogao zdravi Grant Hill da je sreće bilo…

---------- Post added at 14:27 ---------- Previous post was at 14:17 ----------

[hulle]

Spursi sjajnom igrom u posljednjoj četvrtini do prve pobjede

Košarkaši San Antonio Spursa pobijedili su u prvoj utakmici velikog finala doigravanja NBA lige. Na gostujućem parketu American Airlines Arene slavili su protiv branitelja naslova Miami Heata 92:88.

Spursi su utakmicu prelomili u posljednjoj četvrtini koju su dobili 23:16. U toj su dionici odigrali sjajnu obranu prisilivši Heat na pet izgubljenih lopti, a u prvih 8 i pol minuta primili su samo sedam koševa.
Na kraju je pobjedu gostiju potvrdio koš Tonyja Parkera od table 5,2 sekunde prije kraja koji su suci u nekoliko navrata pregledavali, pokušavajući utvrditi da li je francuski playmaker ispustio loptu iz ruke prije isteka vremena predviđenog za napad. Video-snimke potvrdile su da je, a Parkerov je koš postavio, pokazalo se, konačan rezultat, budući je u sljedećem napadu Dwyane Wade promašio polaganje.
“Imali smo malo sreće u prvoj utakmici. Ponekad je to ono što je potrebno da bi se pobijedile utakmice”, komentirao je Parker.
Spursi su imali petoricu igrača s dvoznamenkastim brojem koševa. Parker je ubacio 21 koš, od čega 10 u posljednjoj četvrtini, uz 6 asistencija. Tim Duncan je zabio 20 uz 14 skokova, Manu Gonobili ubacio je 13, Danny Green 12, a Kawhi Leonard 10 koševa uz 10 skokova.
Miamiju nije pomogao niti triple-double LeBrona Jamesa od 18 koševa, 18 skokova i 10 asistencija. Wade je ubacio 17 koševa, ali niti jednog nije zabio u posljednjoj četvrtini, Chris Bosh je ubacio 13, ali tek 2 u odlučujućoj dionici igre, a dvoznamenkast je bio i Ray Allen s 13 koševa (trice 3/4).
“Spursi su Spursi. Stavit će vas u situaciju u kojoj se osjećate neugodno i ofenzivno i defenzivno i svaki put kada pogriješite oni će to kapitalizirati”, komentirao je James.
Druga utakmica finala igra se također u Miamiju u nedjelju.

[hulle]

Miami “razbio” Spurse za poravnanje serije

Košarkaši Miamija uzvratili su udarac San Antoniju. U drugoj utakmici velikog finala NBA lige pred svojim su navijačima deklasirali Spurse sa 103:84.

Finalna je serija sada izjednačena na 1-1, a sljedeće se tri utakmice igraju u Teksasu u utorak, četvrtak i nedjelju.
Aktualni prvaci nisu ponovili pogrešku iz prve utakmice kada su dopustili da se uđe u neizvjesnu završnicu u kojoj su Spursi na krilima Tonyja Parkera otplovili do pobjede. I nedjeljna je utakmica bila vrlo izjednačena sve do treće četvrtine. Tada je raspoloženi Mario Chalmers poručio LeBronu Jamesu: “Osjećam da su na konopcima. Idemo ih dokrajčiti.”
To su i napravili. Spursi su u tom trenutku vodili sa 62:61, a onda je uslijedio uragan domaćih koji su serijom 33-5 na kraju treće i početku posljednje četvrtine slomili suparnika. Chalmers je dvoboj zaključio s 19 koševa, a James mu se priključio sa 17 poena, osam skokova i sedam asistencija. Šut ga baš i nije služio (7/17), ali je zato u odlučujućim trenucima bio na uobičajeno visokoj razini. Chris Bosh je dodao 12 koševa i deset skokova, a Ray Allen 13 koševa s klupe.
Danny Green je sa 17 poena (trice 5/5) bio prvo ime gostiju, Parker je ubacio 13 (šut 5/14), a Kawhi Leonard je dodao devet koševa uz 14 skokova.
Miami je ovime prekinuo niz Spursa od sedam uzastopnih pobjeda u aktualnom doigravanju, kao i seriju od šest trijumfa u NBA finalima koja je trajala još od 2005. godine.

---------- Post added at 00:48 ---------- Previous post was at 00:47 ----------

[hulle]

Spursi “pregazili” Miami za preuzimanje vodstva u finalu

Na impozantan su način košarkaši San Antonio Spursa poveli 2-1 u finalnoj seriji NBA lige protiv aktualnog prvaka Miamija. U prvoj domaćoj utakmici San Antonio je slavio s čak 36 poena razlike, 113:77.
Od starta utakmice San Antonio je vodio, no prava oluja na parketu nastala je tijekom treće, kao i početkom četvrte četvrtine, u kojim se trenucima domaćin odvojio na preko 30 poena razlike.
San Antonio se potpuno revanširao za visoki poraz u drugom ogledu (103:84 za Heat), te tako napravio korak bliže mogućem naslovu prvaka. Spursi vode 2-1, a čekaju ih još dvije domaće utakmice u nizu (četvrtak, nedjelja).
San Antonio je razbio prvaka makar je Tony Parker postigao šest, a Manu Ginobili sedam poena. Sjajan su napadački posao napravili Danny Green (27 poena, trice 7/9) i Gary Neal (24 poena, trice 6/10). Kawhi Leonard je osim odličnog obrambenog posla na Jamesu u obrani stigao napraviti čuda od 14 poena, 12 skokova i četiri ukradene lopte.
Nije se te večeri moglo stati na kraj napadačkoj raznovrsnosti San Antonija, no treba reći da je domaćin odigrao i sjajnu obranu tijekom tri četvrtine. Primjerice, LeBron James je u prvom poluvremenu ubacio samo četiri poena. Utakmicu je James završio uz šut 7/21, s 15 poena i 11 skokova. James je promašio 11 od prvih 14 šuteva.
U prvom dijelu je Miami iznad vode držao Mike Miller koji je trice gađao 5/5, no dosta bitna je bila završnica prvog dijela kada su Spursi u posljednjih 30 sekundi pogodili dvije trice (Parker i Neal), te na odmor otišli s 50:44. U trećoj dionici je potom krenula oluja.
Recimo da je San Antonio postavio novi rekord po broju ubačenih trica u jednoj finalnoj utakmici (16). Da su apsolutno sve brojke te večeri išle u prilog domaćina govori i broj skokova (52-36 za Spurse).

[dera]

Kakvu odbranu imaju Spursi, više bih volio da oni osvoje ali teško. Išle su ih trice . Green će iduću biti pokriven dvojicom .

[hulle]

Ubili ih tricama, udvojili LBJ, ovi ostali ionako nisu nesto