Misterije

[hulle]

PREDVIĐANJE PHILIPA GILARDIA, BIVŠEG AGENTA CIA: Ovako će početi treći svjetski rat

Philip Gilardi, penzionisani operativac CIA, u nekoliko navrata predvidio je ishod američkog vojnog angažovanja u svijetu. U vezi s napetošću koja već mjesecima traje u Persijskom zalivu, on predviđa početak trećeg svjetskog rata. Prema njegovoj procjeni, novi svjetski sukob počeće naizgled bezazlenim incidentom na moru, a prerašće u pravi nuklearni rat


Iskusni američki obaveštajac tvrdi da će novi svjetski sukob početi manjim incidentom u Persijskom zalivu i da će prerasti u nuklearni rat

1. Manji incident

Treći svjetski rat počeće manjim incidentom, u koji će biti umiješano plovilo iranske Revolucionarne garde, u Ormuskom moreuzu. Iako se smatra da se moreuz nalazi u međunarodnim vodama, Iran tvrdi da može da određuje ko će tuda proći. Zato će zabraniti američkim ratnim brodovima da prođu kroz moreuz.

Fregata „USS Ingram“, koja patrolira blizu iranskog grada Bušera, sukobiće se sa iranskim brodom i upozoriti ga da se vrati. Iranski komandant ignorisaće upozorenje i ispaliti torpedo. Fregata „Phalanks“ će brzo odgovoriti i dići u vazduh iranski brod. Poginuće cijela posada Revolucionarne garde, dva američka mornara biće ubijena, a četiri povrijeđena. Lovci sa nosača aviona „USS John C. Stennis“ istog trenutka će poletiti i uništiti mornaričku bazu iz koje je iranski brod isplovio.

2. Skupština UN

Predsjednik Obama održaće konferenciju za novinare, incident nazvati ratom i tražiti podršku da se uradi sve što je potrebno da bi se zaštitile američke snage. Na brzinu sazvanom sastanku Savjeta bezbjednosti UN glasaće se 17 prema jedan protiv rata. Jedini glas „za“ biće američki. Na Generalnoj skupštini UN Izrael, Mikronezija i Kostarika podržaće moguću vojnu akciju.

3. Izrael prvi napada

Izrael će iskoristiti to što SAD žele rat, pa će napasti iranske nuklearne objekte. Uništiće reaktor u Bušeru i ubiti 13 ruskih tehničara, a razoriće i nadzemni dio nuklearke u Natanzu. Iranska ratna avijacija, koju snabdijeva Rusija, oboriće šest izraelskih aviona. Vašington neće dobiti upozorenje da će Izrael napasti Iran, ali znaće da se nešto sprema.

4. Podrška Kongresa

Kongres i mediji u SAD tražiće da se podrži Izrael. Kongresmeni pozivaju Bijelu kuću da vojno pomogne Izraelu, što prolazi sa 431 glasom „za“ i samo četiri „protiv“. Obama će prvo oklijevati, a onda dozvoliti ograničenu ofanzivu - protiv iranske vojske, nuklearnih objekata i Revolucionarne garde.

5. Prva razaranja

U prvih nekoliko dana nadmoćna američka avijacija i mornarica uništiće iranske glavne vazdušne, mornaričke i kopnene baze. Objekti Revolucionarne garde biće zbrisani, kao i nuklearni objekti. Ograničena ofanziva prerašće u nešto drugo nakon što SAD bombarduju podzemne laboratorije nuklearnih centara, i to novom bombom, poznatom kao „big blu“, s punjenjem od 13.608 kilograma. Biće mnogo civilnih žrtava jer su nuklearni objekti u blizini naseljenih mjesta.

6. Kontraofanziva

Poslije pauze, napašće Iran. Poslije skoro deset godina priprema, Teheran uspješno skriva mnoge vojne i nuklearne objekte, a veliki dio je neoštećen. Nosač aviona „USS John C. Stennis“, koji se nalazi u zalivu Omana, pogodiće kineska raketa „svilena buba“. Nosač aviona vratiće se u luku Bahrein. Ostala tri plovila teško su oštećena u napadu patrolnih čamaca kojima upravljaju samoubice Revolucionarne garde. Iranski napadači su uništeni, a Amerika odbija da kaže koliko njenih marinaca je poginulo.

7. Vatra se širi

Proiranske demonstracije počinju u Bejrutu. Na jugu Libana, Hezbolah ispaljuje salvu raketa na Izrael - na Tel Aviv, a u napadu ginu stotine Izraelaca. Izrael odgovara bombardovanjem Libana i Sirije, koju krivi za podršku napadima. Iranska raketa „šahab-3“ pogađa Izrael i ubija civile. Izraelska vojska se kompletno mobiliše i trupe se šalju na sjevernu granicu. Sirija i Liban takođe mobilišu svoju vojsku. Demonstranti u Bagdadu napadaju američku ambasadu, koja zahtijeva da iračka vlada uradi nešto da je zaštiti, ali premijer Nuri el Maliki objavljuje da situacija izmiče kontroli. Učesnici velikih demonstracija zahtijevaju da Irak podrži Iran u borbi protiv SAD.

8. Naftna kriza

Šiiti, u znak podrške Iranu, sabotiraju postrojenja na naftnim poljima na istoku Saudijske Arabije. Tanker s naftom iz Kuvajta pogađa raketa kineske proizvodnje. Drugi tanker nailazi na minu. Londonska osiguravajuća kuća „Lojd“ odbija da pokrije troškove tranzita tankera iz Persijskog zaliva zato što rat nije pokriven polisama. Tranzit nafte kroz Ormuski moreuz (četvrtina svjetskih potreba) potpuno staje, a cijena nafte raste na 300 dolara po barelu. Wal street bilježi najveći gubitak za 20 godina.

9. SAD nude primirje

Sjedinjene Države nude Iranu primirje, koje Teheran odbija. Dva dana kasnije, tjelohranitelji po nalogu Teherana ubijaju predsjednika Avganistana Hamida Karzaija. Pakistan naređuje Ambasadi SAD da redukuje osoblje, uključujući i agente CIA. Naređenje nailazi na otpor i Pakistan proglašava vanredno stanje. NATO evakuiše snage zarobljene u Avganistanu, koje ostavljaju oružje i tešku mašineriju za sobom.

10. Ofanziva talibana

U vakuumu koji nastaje talibani zauzimaju Kabul i Kandahar. Provincija Mazari Šarif pripaja se Iranu. Vlada u Bejrutu podnosi ostavku, a novu formira Hezbolah. Salva iranskih „svilenih buba“ pogađa naftna polja na istoku Saudijske Arabije. Ta zemlja i Ujedinjeni Arapski Emirati šalju diplomatsku poruku Teheranu da će biti neutralni u sukobu i da više neće pomagati SAD. Egipatski dobrovoljci okupljaju se na granici sa Izraelom, na Sinaju. Kuvajt odbija da dozvoli SAD da koristi njegove resurse protiv Irana. U Bahreinu šiiti obaraju šeika Kalifu el Kalifu i uspostavljaju islamsku republiku, primoravajući američku Petu flotu da napusti jedinu sigurnu bazu u regionu.

11. Rusko i kinesko ne

SAD pokušavaju da nagovore Kinu i Rusiju da pregovaraju sa Iranom o završetku borbi, ali one to odbijaju. Bombaši samoubice napadaju London, Vašington, New York i Los Angeles. Amerika upozorava Iran da će, u slučaju da ne proglasi primirje, upotrijebiti nuklearno oružje. SAD su alarmirale Indiju i Pakistan i njihove nuklearne snage stavljene su u stanje pripravnosti, kao i izraelske. Rusija i Kina su svoje atomske snage takođe stavile u pripravnost.

12. Početak kraja

Nafta nastavlja da poskupljuje, a zalihe su pod znakom pitanja nakon što je Ormuski moreuz zatvoren. Konzulat SAD u Karačiju je zapaljen. Oko 40 Amerikanaca je poginulo u razmjeni vatre između marinaca i Pakistanaca.

Amerika baca neutronsku bombu na iranski istraživački centar u Natanzu. Prijete da će ponovo bombardovati ukoliko Iran ne prihvati primirje. Iran na to odgovara raketama „svilena buba“, kojima gađa brodove SAD. Rusija i Kina svoje nuklearno oružje stavljaju u stanje pripravnosti. Pakistanska milicija preuzima kontrolu nad vladom, potpomognuta radikalnim islamistima u vojsci i tajnoj službi. Indija preventivno napada pakistanske nuklearne centre u Vahu i Multanu, gde se nalazi nuklearni arsenal. Pakistan uspijeva da pomjeri neke od svojih nuklearnih bombi i jednu od njih baci na New Delhi. Zbog manjeg incidenta u Persijskom zalivu počinje treći svjetski rat.

[hulle]

NOVA TEORIJA O SMRTI NAJVEĆEG NAUČNIKA S OVIH PROSTORA: Nikola Tesla nije umro, on je ubijen. Ubio ga je okrutni hitlerovac Otto Skorzeny jer je 'previše znao'?!



Nikola Tesla nije umro prirodnom smrću nego je bio ubijen, tvrdi Alfred Bielek, Teslin suradnik na projektu 'Rainbow'


Tesla, svjetski priznati naučnk rođen u Smiljanu u Hrvatskoj, oduvijek privlačio pažnju javnosti svojim teorijama o funkcioniranju svijeta. Jedna od njih je bila mogućnost da se preko elektromagnetskih pola obavlja kretanje u prostoru i vremenu. Upravo je to kasnije urodilo velikim eksperimentom američke vojske u sklopu projekta 'Rainbow' (Duga) .

Prema riječima dr. Velimira Abramovića, naučnika i jednog od ponajboljih poznavaoca Tesle, američka je vojska željela iskoristiti neke od Teslinih teorija za praktičnu nakanu. Najviše ih je privlačio upravo pomicanje u vremenu i prostoru jer su smatrali da će tako svoju mornaricu učiniti 'nevidljivom' za radare, prenio je Jutarnji.hr.

Projekt 'Rainbow' pokrenut je na Sveučilištu Princeton 1936. godine i Tesla je postavljen za ravnatelja grupe koja je na njemu radila. Istraživanje se odvijalo u sklopu princetonskog Zavoda za napredna istraživanja, osnovanog 1933., kojeg su vodili Albert Einstein i John von Neumann .

Do 1940. projekt je tekao prema planu i brojni su pokusi uspješno izvedeni na malim plovilima u vojnom brodogradilištu Brooklyn. Stvorio se temelj za eksperimentom na velikom brodu - razaraču USS Eldridge.

Međutim, tijekom razvoja programa došlo je do ozbiljnog neslaganja između Tesle i von Neumanna. Tesla je upozoravao na moguću opasnost eksperimenta na zdravlje i život posade te je zahtijevao da brod bude prazan. U ožujku 1942. dolazi do svađe s von Neumannom te se Tesla povlači iz Projekta. Desetak mjeseci kasnije, 7. januara 1943. Tesla je preminuo.

No, upravo tu Alfred Bielek , samoproglašeni bivši član posade USS Eldridgea i navodni svjedok konačnog eksperimenta u projektu 'Rainbow', tvrdi kako je Tesla ubijen jer je 'previše znao'.
S ubistvom je povezan i Hitlerov najsposobniji zapovjednik specijalnih jedinica Otto Skorzeny. On je, između ostalog, organizirao uhićenje Miklósa Horthyja, mađarskog admirala i regenta u Drugom svjetskom ratu, kao i spašavanje Benita Mussolinija u Italiji. Poslije rata Skorzenyju je dopušteno da nesmetano boravi u Frankovoj Španjolskoj.

Skorzeny u svojim memoarima navodi kako je lično ubio Teslu ugušivši ga jastukom. Ovu sumnjivu tvrdnju potkrijepljuje pričom da je više puta podmornicom otputovao u SAD.

No, dr. Abramović ne vjeruje u tu priču, već tvrdi kako je Tesla umro prirodnom smrću:

- Sama Teslina smrt bila je neka vrsta njegove osobne svečanosti i više je izgledala na svjesno preseljenje duše u drugi plan postojanja, nego na smrt nekog običnog slavnog čovjeka, zbunjenog i uplašenog pred samo oslobođenjem. Na dva dana pred čas preseljenja duše, Tesla je prestao raditi i zatvorio se u hotelsku sobu tražeći da ga nitko ne ometa. Kada su direktor hotela i sobarica najzad ušli, zatekli su ga elegantno odjevenog kako leži mrtav ruku prekrštenih na grudima, potpuno spreman za odlazak...

[hulle]

Ljudi u Crnom
Ne zna se tačno ko je prvi koristio taj izraz u zapadnim zemljama, mada se smatra da je to bio Albert K. Bender, iz USA, tamo negdje pedesitih godina prošlog vijeka. Albert je prije toga bio predsjednik jednog biroa koji se bavio istraživanjem NLO’a - International Flying Saucer Bureau (IFSB), kao i urednik jednog manjeg časopisa ("Space Review") na tu temu.
U oktobru 1953 godine, časopis je izdan poslednji put a na prvoj stranici bila je i naznaka kako se radi o poslednjem izdanju. Tu je bilo i par čudnih komentara, kao npr: “urednik časopisa obavješten je iz pouzdanih izvora kako je istraživanje, odnosno, rješenje fenomena NLO ušlo u svoju završnu fazu”.
"Isti izvor od kojeg smo dobili ove materijale sugerirao nam je da ovo nije ni vrijeme ni mjesto da se ti podaci javno i objave."
U nastavku: “Važno obavještenje: Misterija letećih tanjira nije više nikakva misterija. Njihovo porijeklo nam je poznato, međutim, sa viših instanci dobili smo naredbu da informacije o tome ne objavljujemo.”
“Mi smo željeli da objavimo cijelu priču, međutim zbog same prirode informacija, morali smo da odustanemo od toga."
Na kraju je bilo: "Savjetujemo sve one koji se bave ovom tematikom da budu veoma oprezni.”
Nakon toga, Bender je zatvorio biro za istraživanje NLO-a i prestao sa daljim objavljivanjem magazina "Space Review".
Oni koji imaju imalo iskustva u proučavanju kojekakvih tajnih društava, već dobro znaju kako svi oni tvrde da znaju određene tajne, koje isto tako iz određenih tajanstvenih razloga ne smiju javno objelodaniti.
Čak ni apel “budite veoma oprezni” nije bio ništa specijalno novo, osim što je učinio kod onih koji se bave ovom tematikom da se osjećaju još više važnima.
Na kraju krajeva, ko bi to još proganjao one koji gube vrijeme istražujući nešto slično?
Kratko nakon što je zatvorio tu svoju organizaciju i prestao sa objavljivanjem časopisa, Bender je dao jedan intervju za lokalne novine u kome je izjavio kako su ga posjetila tri “čovjeka u tamnim odjelima” i naredila mu da prestane sa štampanjem materijala na temu NLO-a. On je rekao kako su ga ti ljudi “na smrt isprepadali” i da nakon toga nije nije mogao “ni da jede nekoliko dana." Neki od njegovih kolega tada su pokušali da iznude od njega nešto više informacija o tom događaju, međutim, Bender je na sve to samo odmahivao glavom.

---------- Post added at 13:56 ---------- Previous post was at 13:56 ----------

Mnogi od onih koji su se bavili istraživanjem UFO fenomena, u to vrijeme, bili su dosta skeptični u vezi ove Benderove priče. Tako su govorili kako su Benderova organizacija kao i časopis bili na rubu kolapsa, te je on izmislio cijelu priču kako bi izbjegao bankrot a da istovremeno ne izgubi i obraz. Međutim, kako je vrijeme prolazilo ova priča je dobijala sve više i više kredibiliteta. Neki od Benderovih prijatelja smatrali su da su ona tri čovjeka, u stvari, bili agenti CIA-e ili neke druge vladine organizacije.
Kasnije se već počelo vjerovati kako se ipak radi o natprirodnim entitetima, vanzemaljskog porijekla, jer se isti slučaj počeo dešavati i drugima koji su se bavili ovom problematikom.
Nešto više o onim svojim misterioznim posjetiocima Bender je rekao tek 1963.g. kada je objavio knjigu pod naslovom "Flying Saucers and the Three Men in Black" (Leteći Tanjiri i Tri Čovjeka u Crnom). Knjiga je bila dosta konfuzno pisana sa vrlo malo činjeničnog materijala u vezi samih NLO-a, međutim, materijal kojeg je iznjeo, dao je mnogo više kredibiliteta ovom fenomenu. Bender je tu čak opisao i još jednu sličnu misteriju, tj. govorio je o tome kako nasuprot “ljudi u crnom,” postoje i tzv. “žene u bijelom”, tj. veoma lijepe žene koje nose bijele kostime čvrsto pripijene uz tijelo, a imaju i svijetle, odnosno, blještave oči.
Navodno, razlog što ova stvorenja uvijek i nose naočale, upravo je bio taj da sakriju te “svijetleće oči”.
Većina ljudi u crnom bila je opisana tako da su imali sivomaslinastu boju kože i crnu ravnu kosu, te da su izgledali slično kao “cigani,” odnosno, bili su “orijentalnog” izgleda.
Većinom se radilo o grupi od tri čovjeka koja su se obično vozila u novim, dobro uglancanim autima, uglavnom marke Kadilak. Svjedoci koji su imali priliku da se približe tim autima, tvrdili su kako su oni imali i miris specifičan za nove aute.
Ljudi u crnom su se sami često predstavljali kao agenti CIA ili neke druge vladine organizacije. Imaju i običaj da samo mahnu nekom “službenom iskaznicom”, međutim, nikome nisu davali priliku da provjeri detalje sa tih kartica. Ponekad nose kojekave bedževe sa nepoznatim amblemima, a isto tako na autima im se ponekad mogu vidjeti i određeni simboli.
Sama svrha njihovih posjeta je ušutkivanje ljudi koji su vidjeli NLO-e ili bili u bilo kakvoj interakciji sa vanzemaljcima. Oni uglavnom to rade izazivajući stanje opšte konfuzije kod svjedoka ili im, jednostavno, utjeraju strah u kosti.
Ljudi često poslije takvih iskustava počnu patiti od neke vrste paranoje, te dobiju tendenciju da svrstavaju sve nepoznate osobe iz svoje neposredne okoline u kategoriju “ljudi u crnom”, pa čak i ako ovi ne nose crna odijela i nemaju “svijetleće” oči.
Jedna od glavnih karakteristika ljudi u crnom je da su nepoznatog porijekla i da se neobično ponašaju. To njihovo ponašanje nije karakteristično za ljude a kod ljudi ostavljaju i neku vrstu utiska neposredne prijetnje, odnosno, osjećaja da se nalaze u životnoj opasnosti.

[hulle]

Kao i u svim ostalim slučajevima, kada su vanzemaljci u pitanju, i ovdje imamo problema sa materijalnim dokazima. Čini se da su “Men in Black” (MIB), upravo i dizajnirani za svrhu zaplašivanja svjedoka i zapljene svih materijalnih dokaza o postojanju vanzemaljaca i NLO-a, koji bi se akcidentalno našli u posjedu ljudskih bića. Tako, prilikom proučavanja ovog fenomena jedino na šta se možemo osloniti to su izjave onih koji su ipak odlučili da pričaju o tome.
Jedan od klasičnih slučajeva dogodio se nadzorniku autoputeva Rex-u Heflin-u, iz Kalifornije. On je tvrdio kako je 3-ćeg augusta 1965, dok je stajao parkiran pored autoputa Santa Ana, nekoliko puta snimio svojim polaroid aparatom jedan nepoznati leteći objekat, dok je ovaj lebdio iznad zemlje.
Nedugo zatim, posjetile su ga neke osobe koje su mu se predstavile kao službenici Komande Sjevernoameričkih Vazduhopolvnih Snaga - North American Air Defense Command (NORAD), te ga ubjedili da im preda fotografije radi daljnjeg ispitivanja.
NORAD je kasnije demantovao da je slao bilo kave službenike kod Rex-a. U svakom slučaju, Rex je tom prilikom dao 3 od 4 fotografije koje je imao. Na jednoj, koja je ostala u njegovom posjedu, lijepo se vidjeo leteći tanjir, međutim, s obzirom da se radilo o snimku napravljenom polaroid aparatom, nije se mogla dokazati njegova autentičnost, jer nije bilo negativa.
Dvije godine kasnije, Rex Heflin je prijavio još jedan slučaj misteriozne posjete. Ovaj put radilo se o osobi koja mu se predstavila kao C. H. Edmonds, kapetan američkih vazduhoplovnih snaga i tvrdila kako je ona bila uključena u istragu Heflinovih fotografija, pa je sada samo došla da ga pita da li ih on želi natrag. Heflin kaže da je za to vrijeme napolju, ispred prozora njegove kuće, stajala parkirana limuzina sa još jednom osobom koja je sjedila unutra. Ta osoba, u autu, kao da je zračila nekom ljubičastom svetlošću. Dok je razgovarao sa kapetanom Edmondsom, radio koji je do tada svirao u sobi počeo je da ima stalne smetnje. Heflin je pretpostavljao da su ga ovi snimali, te je dolazilo do interferencije elektromagnetnih talasa i to je bio razlog zašto je radio krčio cijelo vrijeme, dok je ova posjeta trajala.
U svakom slučaju, Heflin je rekao kako njemu te fotografije više nisu potrebne te ga je tako misteriozni posjetilac napustio “sa znakovima olakšanja na licu”.
Kasnije, kada je Heflin prijavio ovaj incident, istraga je pokazala kako osoba pod tim imenom nikada nije radila za Vazduhoplovne Snage.
Ivan Sanderson, u knjizi "Uninvited Visitors", opisuje slučaj gdje je jedna porodica, takođe nakon viđenja NLO-a, bila posjećena od strane muškarca visine nešto više od dva metra, sa relativno malom glavom, razvijenim grudnim košem, tankim ekstremitetima i bjelom bojom kože. Osoba im se predstavila kao agent jedne osiguravajuće kompanije i rekla da traži nekoga veoma sličnog ocu ove familije i kako se radi o nasljeđu prilično velike sume novca. Posjetilac je samo mahnuo ispred njihovih očiju nekom karticom a zatim, nakon što ju je stavio u džep, skinuo je sako ispod koje se na košulji vidjeo neki bedž, kojeg je ovaj odmah pokrio rukom i sklonio.

---------- Post added at 13:57 ---------- Previous post was at 13:57 ----------

Stranac im je postavio nekoliko pitanja koja nisu uopšte bila u vezi sa Nlo-ima a što je u svemu bilo najčudnije, to su bile dvije zelene žice koje su, kako je najstarija kćerka primjetila, izlazile iz njegovih čarapa i na dva mjesta završavale u mišićima noge. Nakon ovog “intervjua” posjetilac je ušao u jednu veliku crnu limuzinu u kojoj su bila još dva čovjeka i limuzina je uskoro nestala u mraku na putu koji je vodio prema šumi. Na automobilu su cijelo to vrijeme svjetla ostala ugašena, iako je bila noć. U svakom slučaju, osim što “ljudi u crnom” znaju zlostavljati i zastrašivati svjedoke, mnogi od njih su se takođe žalili na mnogo nekih drugih neugodnih fizičkih simptoma koji su ostajali kao posljedica ovih čudnih posjeta. Tu se ubrajaju, recimo, jake glavobolje, gubitak memorije, osjećanje nekog čudnog neprijatnog mirisa.
Još jedna od sposobnosti MIB-a je ta, da imaju sposobnost da se pretvore u koga god hoće, tj. da izgledaju kako god hoće. Tako recimo, John Keel, poznati istaživač NLO fenomena, koji je napisao i dosta knjiga na tu temu, tvrdi da su se ovi u nekoliko navrata pretvarali u njega samog prilikom posjeta nekih svjedoka, te tako kada se on kasnije pojavljivao na njihovim vratima, ovi su bili šokirani tj. nisu mogli da dođu sebi i nisu mu vjerovali da je to on, “jer je već jednom bio”!?
Kasnije su neki od onih koji su bili redovno otimani od strane vanzemaljaca počeli da pronose glasine kako je i pravi John Keel otet, i kako su ga vanzemaljci zamjenili sa jednom replikom, androidom, koji nije više onaj pravi John, mada izgleda isto kao on.
Ljudi su kroz istoriju pokušavali da objasne određene fenomene jezikom, odnosno pojmovima baziranim na vjerovanjima koja su za neko određeno vrijeme bila karakteristična. Ako uzmemo u obzir srednjovjekovne priče o susretu ljudi sa kojekakvim demonima, možemo vidjeti kako su često đavoli takođe bili “ljudi” koji su bili obučeni u crno. Imali su sposobnost da promjene oblik, da izgledaju kao neko ko je veoma blizak žrtvi, a isto tako da uzmu izgled kojekakvih anđela i svetaca. Mnogi od onih koji su tvrdili da su sreli đavola, žalili su se i na cijeli niz nekih drugih popratnih simptoma, koji su slični onima koje danas imaju ljudi koji su imali posla s “ljudima u crnom”.
Na Haitiju, domoroci vjeruju u postojanje jedne grupe veoma zlih “čarobnjaka”, koje oni nazivaju "zobops". Tako Haićani kažu da ako ikada vidiš novu limuzinu kako se bez vozaća kreće putem, ona je sigurno pod kontrolom "zobops-a", i najbolje da se držiš što dalje od nje.

[hulle]

Čuveni šaman južnoafričkog plemena Zulu, Credo Mutwa, u jednom intervjuu koji je snimljen i odnedavno distribuiran na video traci pod naslovom “Reptilian Agenda”, tvrdi kako su “Men in Black” poznati i u Africi još od davnina, s tim što su se tamo tek odnedavno “modernizovali,” što se oblačenja tiče. Tako on kaže da su MIB prije nosili mantije sa kapuljačama, a oko tih njihovih mantija bilo je svezano nešto slično konopcu, upravo kako su katolički sveštenici imali običaj da se oblače. Tako on navodi i slučaj jednog svog rođaka, koji je za vrijeme dok je čuvao neki objekat imao priliku da se konfrontira i nesretnim slučajem ubije grey-a, kojeg je zatekao u pokušaju da se uvuče unutra. On je tom prilikom oduzeo od mrtvog grey-a neki “zavežljaj” koji je ovaj nosio sa sobom i kasnije ga odnjeo kući. Ubrzo zatim, bio je posjećen od strane “ljudi u crnom” koju su ga na smrt isprepadali i oduzeli mu sav dokazni materijal. Da li su, u stvari, oni patuljci, vile, vilenjaci, vampiri, zmajevi itd. iz prastarih narodnih priča ono što danas nazivamo vanzemaljcima?!? Da je moguće da u tim narodnim pričama ima i dosta istine koja je simbolično izražena? Da li su one nastale kao rezultat interakcije ovih entiteta s ljudskim bićima, kroz našu istoriju?
U davnašnjim vremena većina ljudi su vjerovali u đavole i kojekakve “sile mraka”, dok danas malo ko vjeruje u stvorenja koja dolaze ovamo iz svemira ili iz neke druge oblasti postojanja. Poznato nam je da su ljudi u srednjem vijeku sasvim ozbiljno uzimali đavole, pa su tako mnoga ljudska bića završila na lomačama pod optužbom da su bili opsjednuti đavolom ili u nekom “dosluhu” s njim.
Danas, bilo ko da se odluči da prijavi jedan ovakav slučaj susreta sa «ljudima u crnom» može se susresti samo sa nevjericom, a velike su šanse da će biti i ismijan ili proglašen ludim. Ovakve priče se i od strane medija smatraju suviše bizarnim, tako da će oni rijetko objaviti tako nešto. Do sada su takve stvari bile najčešće objavljivane samo u magazinima na temu UFO, tako da je ipak mnogo ljudi čulo nešto na tu temu, mada većini njih nisu poznati svi detalji ove problematike. Danas mnogi asociraju taj pojam sa popularnim filmom "Men in Black," mada taj film nema nikakve veze sa samom suštinom ove teme. Činjenica jeste da su agenti određenh tajnih agencija američke vlade pokušavali u mnogo navrata da kopiraju neke aktivnosti vanzemaljaca, kako bi izazvali konfuziju kod ljudi, međutim ta praksa je imala veoma ograničene rezultate.
Jedan od incidenata koji je dobio nešto publiciteta bio je slučaj “kidnapovanja” Betty i Barney-a Hill-a. Ovaj bračni par vraćao se kući u Portsmouth, New Hampshire, autom iz Kanade u noći 19 septembra 1961.g. Kada su se našli na jednom izolovanom dijelu puta, vidjeli su iznad sebe nešto što je ličilo na leteći tanjir. Nakon toga usljedila su dva “prazna” sata u njihovom životu, u toku kojih im nije bilo poznato šta se dešavalo s njima. Nisu se mogli sjetiti ničega od momenta kada su vidjeli UFO pa do onog momenta, dva sata kasnije, kada su se našli u autu na istom putu, samo nekoliko kilometara dalje od onog mjesta gdje su primjetili leteći tanjir. Mjesecima nakon tog događaja oba bračna partnera patila su od raznih psihičkih tegoba, te su se na kraju obratili jednom psihijatru, koji ih je hipnotisao. Pod hipnozom, Hill-ovi su opisali cijeli slučaj abdukcije, tj. kako su bili kidnapovani od strane vanzemaljaca i prebačeni na neindentifikovani leteći objekat.

---------- Post added at 13:58 ---------- Previous post was at 13:57 ----------

Betty i Barney nisu ni imali namjeru da o svemu tome javno pričaju, međutim, pisac John Fuller se zainteresovao za njihov slučaj te je on, nakon jednog dubljeg proučavanja ovog događaja, objavio i knjigu "The Interrupted Journey" (“Prekinuto Putovanje”). Iako je autor na nekoliko mjesta u knjizi sugerisao kako bi se moglo raditi i o halucinacijama, odnosno, snu, kod većine čitalaca ostao je utisak kako se ovdje radilo o jednom istinitom događaju.
Entiteti koji su navodno kontrolisali taj svemirski brod teško da se mogu svrstati u “ljude u crnom,” mada su Barney i Betty opisali jednog od kidnapera kao "Irca sa crvenom glavom", za jednog drugog su tvrdili da je nosio crni mantil, te da je imao crnu maramu omotanu oko vrata. Ostali entiteti na brodu su večinom odgovarali opisu greys-a.
Pod hipnozom, Hill-ovi su nacrtali i skeč “vođe” otmičara. Radilo se o insektoidnom obliku lica sa dugim i tankim ustima, kao i velikim kosim očima.
Za razliku od mnogih knjiga na temu interakcije vanzemaljaca sa ljudskim bićima, “The Interrupted Journey” je bila veoma ubjedljiva. Čovjek stiče utisak da su, kako pisac, tako i Barney i Betty Hill, sasvim inteligentni, pošteni i iskreni ljudi koji jednostavno vjeruju kako je sve ono što je ovdje opisano istinito.
Tako je u našoj novijoj istoriji ovo bila prva od knjiga u kojoj je iznesen koncept u smislu da NLO mogu da se prizemlje, da vanzemaljci mogu da kidnapuju obične ljude, da ih izlože nizu ponižavajućih i brutalnih laboratorijskih istraga a onda da im izbrišu sjećanje na sve to, što na kraju ostavlja kod žrtava cijeli niz psihičkih posljedica.
Da li smo pod kontrolom bića koja imaju sposobnost da zamagle ljudski um, pa možda i da ga programiraju? Na jedno ovakvo pitanje svaki pojedinac bi trebao posebno da odgovori ali tek nakon jednog dubljeg istraživanja ove tematike.
Kada ljudi prijave ovakve slučajeve, oni se već tada mahom nalaze u jednom narušenom psihičkom stanju. Oni koji ih saslušaju često posumnjaju da je priča koju su čuli atribut narušenog psihičkog stanja osobe od koje su je čuli, međutim, ne pada im napamet da je psihičko stanje te osobe narušeno upravo kao posljedica njene interakcije sa vanzemaljcima.
Klasičan slučaj intervencije ljudi u crnom izgleda otprilike ovako: kratko nakon što čovjek, kao slučajni svjedok ili istraživać, vidi ili ima neku vrstu interakcije sa NLO ili vanzemaljcima, - dobije posjetu. To se najčešće događa odmah, neposredno nakon incidenta, dok se o tome još ništa javno nije čulo. Ukratko rečeno, ne postoji šansa da su posjetioci već prethodno mogli da čuju o tom incidentu uz pomoć normalnih sredstava informisanja a uvijek posjeduju sve podatke, uključujući imena i adrese svih onih koji su imali bilo kakvog učešća u tom incidentu.

[hulle]

Žrtva je skoro uvijek sama kod kuće za vrijeme posjete. Posjetioci, obično trojica, stižu u velikom crnom autu. U Americi, to je najčešće Kadilak, ali rijetko kada najnoviji model. Iako stari tip auta po datumu proizvodnje, auto izgleda kao da je tek proizveden, pa ima čak i onaj “miris” novog auta. Ako neko uspije da zapiše broj tablica jednog od takvih auta, kasnije se redovno ispostavi kako se radi o broju koji ne postoji.
Posjetioci su skoro uvijek muškarci, samo u rijetkim slučajevima među njima se nalazi i jedna žena. Po izgledu se najčešće uklapaju u stereotip agenata CIA ili neke druge tajne obavještajne službe. Nose tamna odijela, tamne šešire, tamne kravate, tamne cipele i čarape, dok uvijek imaju na sebi bijele košulje. Svjedoci uvijek tvrde da njihova odijela izgledaju kao nova tj. kao da su tek kupljena. Njihova lica su većinom opisivana kao “orijentalnog” izgleda sa kosim očima.
U jednom slučaju, čovjek u crnom je navodno imao na usnama i svijetli karmin! MIB su generalno opisani kao bezizražajni, nesposobni da pokažu bilo kakvu emociju, pokreti su im ukočeni, odnosno, trapavi. Odaju utisak hladnoće, formalnosti ili prijetnje. Ne pokazuju nikada neku toplinu ili srdačnost, čak kada se i ne ponašaju neprijateljski. Svjedoci često upućuju na to kako njehovi posjetioci nisu imali karakteristike ljudskih bića, osim samo po izgledu, tj. kako se u suštini, ne radi o ljudima.
Neki od njih pokažu kojekakve identifikacione kartice, međutim, većina ljudi ni ne zna kako izgledaju orginalne legitimacije CIA ili neke druge tajne službe, tako da te kartice i nisu od nekog većeg značaja, osim što kod čovjeka treba da ostave utisak kako se radi o posjeti agenata neke zvanične organizacije.
Posjetioci ispituju, upozoravaju a često i prijete. Sam incident im je već prethodno poznat do nasitnijih detalja. Govore perfektno, odnosno, kako svjedoci često sami kažu – “previše perfektno”, bez ikakvih gramatičkih grešaka i sa savršenom intonacijom.

---------- Post added at 13:58 ---------- Previous post was at 13:58 ----------

Ove čudne posjete najčešće završavaju prijetnjom svjedoku ili žrtvi incidenta da ukoliko ovaj bude javno govorio o tome, njemu ili nekome iz njegove uže porodice desiće se “nešto strašno”. Često se slične posjete i prijetnje upućuju i onima koji istražuju ovu tematiku a nisu prethodno lično imali priliku da se sretnu sa vanzemaljcima. Međutim, ima dosta i slučajeva koji nisu toliko klasični, odnosno, stereoptipni. Jedan od njih dogodio se doktoru Herbertu Hopkins-u, iz države Maine, USA, u septembru 1976 g. kada je uz pomoć regresivne hipnoze pokušavao da riješi jedan slučaj abdukcije od strane vanzemaljaca.
Jedne večeri, nakon što su njegova žena i djeca izašli napolje, nazvala ga je telefonom jedna osoba koja mu se predstavila kao potpredsjednik Organizacije za Istraživanje UFO Fenomena iz New Jersey-a, te ga pitala da li ga može posjetiti u vezi diskusije nekih detalja, na temu slučaja kojeg je on upravo istraživao.
Dr Hopkins se složio s tim, što je na na kraju krajeva u to vrijeme bilo i prirodno. Nakon što je spustio slušalicu, doktor Hopkins je otišao do vrata da upali vanjsko svjetlo kako bi njegov posjetilac lakše našao put od parkirališta do kuće, međutim, ovaj je već tada bio na vratima. "Nisam vidjeo niti čuo bilo kakav automobil, rekao je kasnije Dr Hopkins, a da ga je ovaj čak i imao, nema teorije da bi njime uspio tako brzo da stigne od telefona do moje kuće”.
Čovjek koji mu se pojavio na vratima bio je sam, obučen u crno odijelo sa crnim šeširom, crnom kravatom i cipelama a nosio je i bijelu košulju. Kasnije je Dr Hopkins izjavio kako je njegov prvi utisak bio da je ovaj izgledao kao neki – “pogrebnik”. Odijelo mu je bilo novo, perfektno ispeglano bez ijednog nabora. Kada je ovaj skinuo šešir, Dr Hopkins je primjetio kako je njegov posjetilac skroz ćelav, čak su mu nedostajale obrve i trepavice na očnim kapcima. Koža mu je bila bijela kao “kod mrtvaca” dok su mu usne bile jarko crvene. Za vrijeme njihove koverzacije, posjetilac je slučajno obrisao svoje usne sivom rukavicom koju je nosio na ruci. Doktor je nakon toga tada ostao zapanjen jer je tek tada primjetio da je ovaj razmazao karmin na usnama, koje su sada ostale skroz blijede dok su na njegovim rukavicama ostale mrlje od karmina!
Govoreći o svom čudnom posjetiocu, Dr Hopkins je naveo i podatak da mu je ovaj u jednom momentu dao na znanje kako mu je poznato da on (doktor) ima dva novčića u svom džepu, što se ispostavilo kao tačno, te ga je onda zamolio da izvadi jednog od njih iz džepa te se koncentriše na njega dok ga drži u ruci. Kako je doktor gledao u novčić, tako je novčić polako išćezavao dok na kraju nije kompletno nestao. "Ni ti ni bilo ko drugi na ovom svijetu nikada ga više neće vidjeti,” rekao mu je posjetilac.

[hulle]

Nakon nekog vremena diskusije na temu NLO’a, posjetioc je počeo govoriti sve sporije i sporije; - “ostajem bez energije, moram odmah da idem – doviđenja,” - rekao je na kraju, oteturao do vrata pa se jedva nekako spustio niz stepenice. Dr Hopkins je onda vidjeo neku plavičastu svjetlost ispred svoje kuće i u prvom momentu pomislio je kako se radi o farovima automobila koji je pripadao njegovom gostu, međutim, stranac je nestao a da se nije čuo zvuk motora auta, odnosno, doktor na kraju krajeva nije uspjeo ni da vidi ikakav auto.
Kada su se doktorova žena i djeca vratili kući, zatekli su ga kako sav rasijan sjedi za stolom na kome je ležao pištolj, dok su cijelo vrijeme svjetla u kući treperila, palila se i gasila.
Kada su kasnije izašli napolje ispred kuće, na mjestu gdje je posjetiočev auto trebao da bude parkiran pronašli su par čudnih otisaka ali to nisu bili tragovi guma automobila, niti su se nalazili na mjestu gdje bi točkovi auta normalno bili. Sutradan su ti misteriozni tragovi već bili nestali.
Neko vrijeme nakon ove posjete u doktorovoj kući su se događali kojekavi bizarni incidenti.
Doktora Hopkinsa je ova posjeta toliko potresla da je postupio upravo onako kako mu je stranac i naložio, tj. izbrisao je sve trake sa materijalom kojeg je snimio za vrijeme svog istraživanja slučaja abdukcije i prestao je sa svakom daljom istragom.
Čini se da “MIB” imaju sposobnost materijalizacije u našoj ravni postojanja i da se tu radi o vještačkim stvorenjima koja su poslana od strane “kontrolnog sistema,” iz druge ravni postojanja (4-tog denziteta), kako bi se zataškali određeni slučajevi koji bi mogli navoditi na pomisao ili dokazati postojanje tog kontrolnog sistema, kao i samu suštinu manipulacije ljudskim bićima.
U svakom slučaju, čini se da u poslednje vrijeme, broj ovakvih slučajeva je mnogo manji nego prije.
Da li se kontrolni sistem trenutno više oslanja na elektronsku kontrolu uma ljudi ili su sada zadovoljnji sadašnjim stanjem svijesti ljudske populacije na zemlji u ovoj tački vremena-prostora, te im takve intervencije nisu više potrebne?

[hulle]

TO EVERY PERSON THAT THINKS MUSLIMS ARE TERRORISTS !!!!!!
Who started the first world war ? Muslims ? Who started the second world war ? Muslims ? Who killed about 20 millions of Aborigines in Australia ? Muslims ?? Who sent the nuclear bombs of Hiroshima and Nagasaki ? Muslims ?? Who killed more than 100 millions of Indians in North America ? Muslims ?? Who killed more than 50 millions of Indians in south America ? Muslims ?? Who took about 180 millions of African people as slaves and 88% of them died and was thrown in Atlantic ocean ? Muslims ?? No , They weren't Muslims!!! First of all, You have to define terrorism properly... If a non-Muslim does something bad..it is crime. But if a Muslim commits the same..He becomes a terrorist... So first remove this double standard...then come to the point!

[hulle]

Najava 911 u americkoj seriji

http://www.youtube.com/watch?v=9rsMG2hHsLo

[hulle]

http://www.dnevniavaz.ba/globus/svij...oto-video.html



---------- Post added at 17:39 ---------- Previous post was at 17:36 ----------

+ ludi rusi

http://depo.ba/mediji/rusi-istrazuju...usio-na-zemlju

[dera]

Ma bjaaazi

[hulle]

evo jos rusa hahhaa


Rusija razvija TAJNO oružje koje ljude pretvara u ZOMBIJE


Ulazimo li u eru fantazmagoričnog oružja koje će utjecati na psihofizičko ponašanje ljudi? Razvija li Rusija novo fantastično psihotrono superoružje, dostojno najekscentričnijih oružja iz “Zvjezdanih staza” ili ”Matrixa”, koje čovjeka može učiniti zombijem ili mu promijeniti svijest


Naime, to futurističko oružje pomoću elektromagnetske radijacije može utjecati na središnji živčani sustav žrtve da ga onesposobi na takav način da postane - živi mrtvac!

Uznemirena javnost

To se uznemireno pita britanski tabloid Mail on Sunday nakon što se na nedavnom sastanku novog ruskog predsjednika Vladimira Putina s ministrom obrane Anatolijem Serdjukovim razgovaralo kako će se u budućnosti razvijati novi tipovi oružja - toplinsko, klimatološko, geofizičko, psihofizičko i gensko!

Opća malaksalost

Sva ta oružja zapravo utječu na ljudsko zdravlje tako da, umjesto da rade “obične krvave” rane ili da čovjek ostane bez nekog organa ili uda, kao do sada u normalnom načinu ratovanja, postižu psihodelični učinak. Doduše, u Moskvi kažu da se razgovaralo na tu temu, ali samo kao pretpostavka, a nisu se radili planovi o razvijanju takvog oružja orvelovske budućnosti.

No, to nije neka novost jer su se sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća tijekom hladnog rata i u SSSR-u i u SAD-u obavljala istraživanja i pokusi na stvaranju psihofizičkog oružja, odnosno oružja koje ne bi sadržavalo barut, već tehnologiju koja bi djelovala na čovjekov živčani sustav.

Takvo lasersko, toplinsko i infrazvučno oružje nekada je raspirivalo maštu tek u znanstvenofantastičnim filmovima i stripovima. Tako navodno već postoji strašni “infrazvučni top” koji emitira na visokoj frekvenciji, ali ima apokaliptičan učinak na onoga koga “pogodi”. Naime, netko tko je izložen tom psihofizičkom topu nakon kratkog vremena osjeti da mu temperatura raste, kao da je iz “frižidera ubačen u kipuću vodu”, slijedi malaksalost, a čovjek se nakon toga danima osjeća depresivno.
Zabranjeno oružje

Prema nekim teorijama zavjere, to bi oružje vlasti raznih država upotrebljavale na demonstracijama, a u nekom cyber svijetu mogao bi se emitirati i iz svemira sa satelita! No, prema konvenciji iz 1972. godine zabranjena je izrada i istraživački radovi nad svim toksikološkim, biološko-bakteriološkim i klimatološkim oružjima.

[hulle]

DANAS NAM OVAJ OTROV STAVLJAJU U KALADONT I VODU: Fluor su nacisti i staljinisti stavljali u vodu logorašima da budu pasivni i ravnodušni prema svemu



Priča o fluoru nije ona o teoriji zavjere, već praksi zavjere. To je tema o kojoj milioni ne znaju mnogo. Šta su, doista, fluor i fluoridi, čemu služe, gdje se sve nalaze, zašto ih ljudi svakodnevno unose u organizam u kojem se talože i kakav utjecaj vrše na nas?


Piše: Robert Marinković
Fluor je element koji se sastoji od atoma sa 9 pozitivno nabijenih protona koji ne dobivaju dovoljnu zaštitu elektrona. Kao takvi, neuravnoteženi su i opasni ''grabežljivci'' koji uzimaju elektrone drugih elemenata kako bi otpustili napetost vlastite jezgre. Ogromna ''glad'' za elektronima objašnjava zašto fluor reže čelik kao maslac, agresivno reagira s većinom organskih materijala te je reaktivan više od svih drugih elemenata. U dobro proračunatoj Majci Prirodi fluor, na sreću, najčešće dolazi u spojevima. No i spojevi fluora (fluoridi) kemijski su vrlo potentni. Sudeći kako je istina uvijek zaokružena cjelina i ne gleda sa smiješkom na onaj analitički pristup koji elemente promatra kao posve izolirane sustave, valja istaknuti kako fluor budi najgore i u drugim kemikalijama. Fluoridi predstavljaju jedne od najotrovnijih i najagresivnijih kemijskih spojeva, što je znanosti odavno poznato. Spojevi fluora kao posebno moćne kemikalije postali su ''sveta krv'' moderne industrije te svakodnevno protječu kroz brojne tvornice, rafinerije i mlinove. Koriste se kao otrov za štakore, za proizvodnju visokooktanskog benzina, topljenje metala poput aluminija, čelika i berilija, za obogaćivanje urana, tj. izradu atomske bombe, pripremanje nervnog plina sarina, kompjutorske spojeve i matične ploče, pesticide, ski-vosak, freon, teflonsku plastiku, tepihe, vodootpornu odjeću, gravirano staklo, cigle, keramiku i brojne - uvjetno rečeno – lijekove, poput Prozaca i Ciproa. Također, što najbolje znamo, koristi se kao prevencija za karijes te ga dajemo djeci kao prvu stvar ujutro i zadnju stvar na večer.

UTJECAJ FLUORA

Još početkom 20. stoljeća brojni znanstvenici povezali su fluor s čitavom lepezom bolesti središnjeg živčanog sustava, respiratornih bolesti te mnoštvom tzv. artritisnih mišićno- skeletnih poremećaja. Učinkovitost njegove razorne moći očituje se u invazivnoj metodi ''liječenja'' raka sa supstancom nazvanom 5-FU, koja ubija cijele stanice tijela nedugo nakon što spoj prodre u molekulu DNK. Ionizirani (negativno nabijeni te gubeći ili uzimajući elektrone) fluoridi ometaju funkciju i anatomiju molekula - poput proteina ili DNK- te formiraju veze s vodikom, uplićući se u normalno tkivo bioloških molekula. Američki Nacionalni institut za sigurnost i zdravlje radnika 1977. godine je objavio: ''Fluor i neki njegovi spojevi primarno iritiraju kožu, oči, sluzokožu i pluća. Termička ili kemijska opeklina može nastati kontaktom. Čak i kada je u pitanju malo tjelesno područje (manje od 3%), može uzrokovati cjelokupni efekt trovanja putem apsorpcije fluorida kroz kožu. I kratkotrajno izlaganje fluoru putem udisanja uzrokuje bolno grlo i bol u grudima, nepovratnu štetu na plućima i smrt. Gastrointestinalni simptomi su mučnina, povraćanje, difuzni trbušni grčevi i dijareja. Veće doze proizvode djelovanje na centralni živčani sustav s trzanjem i grčenjem mišićnih skupina te komom.'' Ispijanje fluoridirane vode (kao i konzumiranje svih proizvoda koji ga sadržavaju) dopušta fluoru ulazak u krv i kosti, gdje se taloži i šteti cijelom organizmu, a po novim istraživanjima, bez utjecaja na prevenciju karijesa. Uništavajući enzime zubnih bakterija te sprječavajući karijes isključivo površinskim nanošenjem, fluor čini isto i drugim tjelesnim enzimima. Uništavajući te vitalne kemijske ''glasnike'' koji reguliraju gotovo sve tjelesne funkcije organizma, fluoridi su prijetnja na gotovo svim frontama zdravlja.

Kaj Eli Roholm, bivši svjetski vodeći znanstvenik za fluor, koji je 1937. napisao najveću znanstvenu studiju (s reference na 893 članka o fluoru) o toksičnosti fluora objavljenu do danas, u Danskoj je proučavao intoksikaciju radnika u tvrtkama kriolita (rude u kojoj je preko 50% fluora). Bilježio je brojne degenerativne bolesti, podvevši ih pod kategoriju ''fluoridne intoksikacije'', koje se vidno odražavaju na zubima i zubnoj caklini: ''Nekadašnja pretpostavka kako je fluor nužan za kvalitetnu caklinu postavljena je na nedostatnim osnovama. Naše sadašnje znanje najodlučnije ukazuje kako fluor nije nužan za kakvoću toga tkiva već posve suprotno tome: caklina je posebice osjetljiva na pogubno djelovanje fluora'' - slažući se s prijašnjim nalazima istraživanja kako je fluor posebice opasan za djecu te oslabljuje caklinu. Preko leđa tvorničkih radnika, trajno izlaganje fluoridu uzrokovalo je i uznapredovalo medicinsko stanje nazvano ''skeletna fluoroza''. Vrhunska je ironija da, osim nervnom sustavu, fluor najviše šteti upravo kostima i zubima u kojima se konstantno taloži jer polovica njegovog dnevnog unosa ostaje u organizmu. Na zubima djece i odraslih izloženih jačem utjecaju fluora javlja se propadanje cakline, očitovano vidljivim pjegastim naslagama na zubima. Ova bolest, tj. simptom mnogo ozbiljnijeg stanja organizma nazvan je ''zubna fluoroza''.

Jedna od autoriteta za fluor Darlene Sheller, proučila je više od 1000 članaka o fluoru (datiranih od 1935. do danas) te je zaslužna što je Michigan prva država u SAD-u koja je uspjela dobiti pravo glasanja protiv obveznog fluoridiranja, tj. dodavanja fluora pitkoj vodi. Kao glasnogovornica protiv fluoridiranja, Darlene je brojnim radovima raskrinkavala ''lošu volju'' i bestidnost viših instanci te pisala o negativnom utjecaju fluora na sintezu kalcija, koja uzrokuje osteoporozu i artritis. Pozivajući se na mnogobrojne studije o fluoru, Vodeća istraživačka grupa iz Washingtona sakupila je i prikazala mnoštvo zastrašujućih nalaza istraživanja, od kojih neke navodimo: fluoridi ometaju sintezu kolagena, što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičnom tkivu, plućima i bubrezima; ometaju rad eritrocita te čak onemogućavaju njihovo stvaranje, sabotirajući imunološki sustav; ometaju rad štitnjače; pospješuju rak kostiju; uzrokuju preuranjeno starenje organizma; unošenje fluora kroz vodu, pastu za zube i tekućinu za ispiranje usta iznimno je štetno za razvoj djece, životni vijek te opće zdravstveno stanje. Jedna puna zubna pasta svojim sadržajem može usmrtiti dijete do 12 kilograma, što je, na žalost, bilo i prijavljeno jednom prilikom u državi Ohio 1991. godine. Naveli su kako se fluor također koristi i za prilagodbu ponašanja ljudi, uz slabo poznatu činjenicu da se fluor dodavao vodi židovskih zatvorenika za vrijeme 2. svjetskog rata te u sovjetskim logorima u Sibiru. Godine 1990. dr. John Colquhoun s Novog Zelanda potjeran je u ranu mirovinu nakon što je objavio nalaze studije provedene na čak 60 000 školske djece, pronašavši kako nema razlike u propadanju zubi između fluoridiziranih i nefluoridiziranih područja, a naknadno je otkrio kako znatan broj djece u fluoridiziranim područjima pati od ''zubnog fluorosisa''. Također se otkrilo kako uopće ne postoje dokazi da su tekućine za ispiranje usta na bazi fluora i tablete fluora sigurne za konzumaciju. Znanstvene studije dr. Hildebrota na 6 000 i dra. Johna Yiamouyiannisa na 39 000 djece također niječu bilo kakav pozitivan utjecaj natrij-fluorida na zube. Otkriveno je i da u kombinaciji s aluminijem (od kojega se do nedavna proizvodila većina tuba za pastu) natrij-fluorid ima još štetnije djelovanje na eritrocite te da ono pojačava djelovanje fluora na njihovu brojnost i pokretljivost.

PRAKSA ZAVJERE I TEORIJA INTERESA

Svojom agresivnošću fluor je oduvijek bio velika ekološka prijetnja i potencijalni otrov u radnim postrojenjima. U vrijeme 2. svjetskog i hladnoga rata znanstvenici sponzorirani od vojske i korporacija, koji su prvi promovirali korištenje fluorida u stomatologiji te pitkoj vodi, povezujući tu kemikaliju s boljim zdravljem zubi - pomogli su promijeniti imidž fluora od teškog otrova do spasonosnog lijeka za dječje zube. Priča o tome kako je fluor dodan pasti za zube i vodi za piće vrlo je neobična, gotovo fantastična priča. Ona uvelike sliči onima vezanim za olovo, azbest i duhan, a čiju su grozomornu istinu znanstvenici financirani od industrije, zajedno s vladom, također držali desetljećima sakrivenom od javnosti. Možete samo zamisliti uz koju cijenu.

Neki stomatolozi još uvijek nisu svjesni da je mnogo fluorida, dodavanih vodi u SAD-u, industrijski otpad, ''izriban'' s dimnjaka mlinova u tvornicama za fosfatna gnojiva na Floridi kako bi se spriječila šteta na radnicima, lokalnoj stoci i usjevima. U vrlo ''povoljnom ugovoru'' fosfatne tvrtke su pošteđene troška eliminacije te silne fluoridne kiseline u odlagalište toksičnog otpada. Umjesto toga, otrov je prodan proizvođačima, poslan u gumenim tankerskim cisternama do rezervoara posvuda u sjevernoj Americi te ubrizgan u pitku vodu kao prevencija za nastanak karijesa. Kako je detaljno opisano u knjizi Christophera Brysona o prevari zvanoj fluor, u trenucima krize u Alcoi, jednoj od tvrtki odgovornih za trovanje okoliša, stoke, usjeva i ljudi, Francis Frary, kao voditelj istraživanja, podmitio je Geralda Coxa, istraživača na Mellon institutu. Njemu je predloženo da, unatoč dokazima o štetnosti na zube, u svoja istraživanja o propadanju zubi uključi upravo fluor. Tada je počela velika preobrazba imidža fluora u očima javnosti. 1936. godine istraživač s Mellona dao je laboratorijskim štakorima nešto te kemikalije i objavio kako je upravo ona taj misteriozni ''faktor'' koji čuva zube. Sljedeće dvije godine, zajedno s još jednim znanstvenikom, objavio je detalje njihovog ''otkrića'' u znanstvenom tisku te u časopisu Američkog medicinskog društva. I tako je, gotovo preko noći, par potplaćenih glasovitih znanstvenika s uglednog instituta te ogromni interes korporacija i Američke stomatološke udruge (a samim tim i vlade) ušminkalo sliku fluora iz radnog, bojnog i ekološkog otrova u sliku nade i bisernih zubi na nasmijanim dječjim licima.

No do svega toga ne bi tako lako došlo da tadašnja društvena klima u SAD-u nije bila izrazito pogodna za okretanje leđa od odgovornosti, zataškavanje i represiju po pitanju fluora. Glavne industrije (kao financijska leđna moždina društva) koje proizvode struju, aluminij, hladnjake, pesticide, kao i sve druge koje koriste fluor, bile su suočene s velikim rizikom zbog tužbi za ljudske i ekološke žrtve koje su uzrokovale. Amerika je također bila suočena s velikom dilemom jer vojne snage nisu mogle funkcionirati bez oruđa i oružja rata, a koja koriste i ispuštaju fluor u okoliš. I pod ovakvim je okolnostima zaživjela velika prijevara o fluoru, čiji branitelji do danas vješto i po svaku cijenu odbijaju sve informacije koje su usmjerene protiv tog otrova, uništavajući zdravlje sviju u ime industrijskog profita i lobija. Godine1972. od Akademskog stomatološkog društva objavljeno je kako u flouridiranim gradovima stomatolozi ostvaruju 17% više profita nego u onima koji nisu. I danas se još uvijek zanemaruju brojni dokazi o šteti uzrokovanoj fluorom i nepostojanju bitne razlike u pogledu zdravlja zubi između država sa i bez fluoridirane vode.

Na žalost, voda i pasta za zube samo su dio problema kada je u pitanju izlaganje i taloženje fluora u ljudima i u okolišu. Pored njih, fluor vreba ljude iz milijuna tona trajnog plina freona izbačenog u okoliš. Freon ili kemijski spoj CFC, stvoren kasnih 1920., masovno je korišten za hladnjake, klima-uređaje, tvorničke toplinske pumpe, pa čak i medicinske sprejeve, a zbog štetnosti je većim dijelom ukinut tek tijekom kasnih 1990-ih. Fluor se također nalazi u većini industrijskih prehrambenih proizvoda, sokovima i hrani te zemlji prskanoj i trovanoj pesticidima, fungicidima i drugim ''idima'' koji sadržavaju fluor. Također, sva galama, sudske tužbe i kontroverze oko teflonskog posuđa upravo su nastale jer je kemijski spoj (PFC) kojim se premazuju posuđe fluorid, te nakon dugotrajnog zagrijavanja posuđa opasna kemikalija biva oslobođena. Notorni PFC (spoj fosfora, ugljika i fluora) poznat je već dugo vremena kao potencijalni zdravstveni rizik, no po pitanju toga nije bilo nedostatka informacija o njegovim utjecajima na zdravlje, već je problem to što istraživanja nisu podijeljena s drugim znanstvenicima, državnim regulama i javnošću.

Doduše, što je s onim znanstvenicima koji su znali za štetnost fluora, a nisu bili na platnom popisu svih onih koji ga štite? Slično ranije spomenutom primjeru dr. Colquhouna, takvi znanstvenici bili su otpuštani, izigrani od strane industrije ili ocrnjivani od strane propagande unajmljene od Američke zdravstvene službe, industrijskih i korporativnih znanstvenika te Američkog stomatološkog društva. Dr. Robert Carlton, bivši EPA-in (Enviromental Protection Agency) znanstvenik, nazvao je fluor najtežim slučajem znanstvene prijevare 20. stoljeća. U knjizi istraživačkog novinara C. Brysona The flouride deception detaljno i čitko je prikazana znanstvena prijevara globalnih razmjera, zataškavanje medicinskih dokaza te krivokletstva koja su bila počinjena kako bi se izbjegla odgovornost za smrti, kao i ogromna šteta po zdravlje tisuća radnika, i zarade velikih korporacija koje su fluor koristile kao jednu od glavnih sirovina u masovnoj proizvodnji.

Kada je riječ o zubarima, osim interesa i zarade, fluor je dugo vremena bio velika nada stomatološkog društva i profesije, obećavajući riješiti slučaj pokvarenih zubi 19. stoljeća na isti način na koji su antibiotici bili magični metak za doktore u drugoj polovici 20. stoljeća. Nada u ''quick fix'' formulu za loše zube stigla je 1930. kada je stomatološki istraživač dr. H. Trendley Dean objavio kako je našao manje zubnog karijesa u nekim dijelovima Amerike gdje je više prirodnog fluorida u pitkoj vodi. Njegove studije postale su znanstveni poticaj za umjetnu fluoridaciju voda u Americi, koje je počelo u 1940. i 1950. Smanjeno propadanje zubi u iduća dva desetljeća stomatolozi su pripisivali dodavanju fluora vodi i pasti za zube, a T. H. Dean postao je poznat kao ''otac fluoridacije''. Interesantno je kako su isti dobri rezultati bili prisutni i u Europi, gdje se vodi ne dodaje fluor, pa čak i prije nego je bio dodavan i u zubne paste.

Ugledna znanstvenica na čelu odjela za toksikologiju stomatološkog odjela Forsyth, Phyllis Mullenix, bolno se opekla na istini zvanoj fluor. Svojim pokusima otkrila je kako je fluor snažan neuro-toksin, a svoja istraživanja iznijela je Službi javnog zdravstva, tvrtkama koje masovno koriste fluor (poput tadašnje tri najveće: Unilever, Colgate-Palmolive i SmithKline Beecham) i Stomatološkom društvu. Tijekom godina, od istih je bila ignorirana, napadana, marginalizirana, a na posljetku financijski uništena i poslovno smijenjena. Njena istraživanja nadgledao je i Harold Hodge, prvi upravitelj Društva za toksikologiju, također angažiran na Manhattan projektu te odgovoran, što Phyllis, naravno, nije znala, za monstruozno eksperimentiranje na ljudskim subjektima tijekom 2. svjetskog rata, gdje je ubrizgavao uran, plutonij i fluoride ljudima bez njihova znanja. Američka vojska, tajne službe i brojni znanstvenici znaju i skrivaju od javnosti već pola stoljeća činjenicu da je fluor snažni neuro-toksin.

Edward Groth III., iz Odjela za istraživanje okoliša te Nacionalnog istraživačkog centra, napisao je: ''…ispolitizirani fanatici koristili su se taktikom zastrašivanja, profesionalne i financijske represije, pogrdnih osobnih napada i neumorne propagande u javnim odnosima kako bi ušutkali znanstvene kritike, spriječili objavljivanje negativnih dokaza te kako bi učinili politički nedostižnom svaku interpretaciju osim onu službenog pogleda, koja smatra kako je fluor siguran. Mogu li znanstveni dokazi zbilja biti ugušeni u slobodnom svijetu? Lako.''

Dodavati u pitku vodu kemikaliju toliko toksičnu da je služila kao otrov za štakore bila je unikatno američka ideja i američka praksa. Većina europskih zemalja ne dodaje fluor svojoj vodi, a nekoliko je država prestalo s tom praksom sumnjajući u njenu sigurnost i vrijednost. Hrvatska ga također ne dodaje, ali ne zbog visoke prosvijećenosti i humanosti trgovinskih lanaca, već, ironično, jer nam je jeftinije u vodu dodavati klor nego fluor. U običnoj pitkoj vodi, dakako, ima prirodnog fluora u manjim količinama, što možete provjeriti i na deklaraciji bilo koje kupovne flaširane vode. Fluoridi možda i pomažu zubima (bilo je par indikacija u istraživanjima), ali dokazi za to nisu baš iscrpni te se procjenjuje kako su u idealnim uvjetima (uvjeti koji su davno nestali) zaslužni za 15% manje karijesa. Narav samog fluora i njegovog djelovanja na karijes može se usporediti s naravi kemoterapije na stanice raka. Sudeći da se čak i koristi u tu svrhu, svaka poredba je suvišna. Fluor ugrožava sve na što nailazi, bolesno i zdravo, a njegova prisutnost obilježena je ogromnom toksičnošću i još većom koristi industrijskih konglomerata. Bombardirani smo fluorom iz svih smjerova, a mnoštvo ranih simptoma i bolesti vidimo posvuda na svojim bližnjima i ljudima općenito. Gotovo sve paste za zube koje možete pronaći u svakodnevnim trgovinama, trgovačkim lancima i supermarketima koriste fluor, a stomatolozi ga i dalje koriste u praksi i propagiraju ne znajući ili ne želeći znati istinu. Uzimajući u obzir silnu toksičnost fluora, njegovo trajno taloženje, njegov unos iz velikog broja industrijskih te prehrambenih proizvoda, zraka, vode, zubne paste i tekućine za ispiranje usta, pa čak i tableta fluora koje stomatolozi preporučuju, moj savjet i savjet mnogih znanstvenika i istraživača koji nemaju sukob interesa, profit niti lobi iza sebe jest da izbjegavate svaki umjetni (koji nije iz prirodne vode) unos fluora, a zubnu pastu kupujte u trgovini prirodne hrane i preparata. Možda košta više, ali sumnjam da korištenje jeftinijih proto-plazmičkih otrova, kako su medicinski kategorizirani, spada u racionalnu uštedu. Kevin Trudeau u svojoj knjizi Prirodni lijekovi za koje oni ne žele da vi znate kao čitateljev doušnik priložio je zastrašujuće detaljno anatomiju korporativnog svijeta, objedinjenu jednom jedinom dogmom: sve je u novcu. Istina koju možda svi mi o njima znamo, no malo tko od nas sluti puni opseg strahovitih zbivanja koja jecaju u ime iste. Fluor je samo jedna kap u moru prljavštine, no filtriramo li uporno kap po kap, vjerujem kako ćemo uskoro moći srknuti iz fontane tjelesnog i duhovnog zdravlja.

Sve ove i mnoge druge informacije te mnogobrojne reference na ovu temu možete naći u knjizi Christophera Brysona The fluoride deception

[hulle]

DANAS NAM OVAJ OTROV STAVLJAJU U KALADONT I VODU: Fluor su nacisti i staljinisti stavljali u vodu logorašima da budu pasivni i ravnodušni prema svemu



Priča o fluoru nije ona o teoriji zavjere, već praksi zavjere. To je tema o kojoj milioni ne znaju mnogo. Šta su, doista, fluor i fluoridi, čemu služe, gdje se sve nalaze, zašto ih ljudi svakodnevno unose u organizam u kojem se talože i kakav utjecaj vrše na nas?


Piše: Robert Marinković
Fluor je element koji se sastoji od atoma sa 9 pozitivno nabijenih protona koji ne dobivaju dovoljnu zaštitu elektrona. Kao takvi, neuravnoteženi su i opasni ''grabežljivci'' koji uzimaju elektrone drugih elemenata kako bi otpustili napetost vlastite jezgre. Ogromna ''glad'' za elektronima objašnjava zašto fluor reže čelik kao maslac, agresivno reagira s većinom organskih materijala te je reaktivan više od svih drugih elemenata. U dobro proračunatoj Majci Prirodi fluor, na sreću, najčešće dolazi u spojevima. No i spojevi fluora (fluoridi) kemijski su vrlo potentni. Sudeći kako je istina uvijek zaokružena cjelina i ne gleda sa smiješkom na onaj analitički pristup koji elemente promatra kao posve izolirane sustave, valja istaknuti kako fluor budi najgore i u drugim kemikalijama. Fluoridi predstavljaju jedne od najotrovnijih i najagresivnijih kemijskih spojeva, što je znanosti odavno poznato. Spojevi fluora kao posebno moćne kemikalije postali su ''sveta krv'' moderne industrije te svakodnevno protječu kroz brojne tvornice, rafinerije i mlinove. Koriste se kao otrov za štakore, za proizvodnju visokooktanskog benzina, topljenje metala poput aluminija, čelika i berilija, za obogaćivanje urana, tj. izradu atomske bombe, pripremanje nervnog plina sarina, kompjutorske spojeve i matične ploče, pesticide, ski-vosak, freon, teflonsku plastiku, tepihe, vodootpornu odjeću, gravirano staklo, cigle, keramiku i brojne - uvjetno rečeno – lijekove, poput Prozaca i Ciproa. Također, što najbolje znamo, koristi se kao prevencija za karijes te ga dajemo djeci kao prvu stvar ujutro i zadnju stvar na večer.

UTJECAJ FLUORA

Još početkom 20. stoljeća brojni znanstvenici povezali su fluor s čitavom lepezom bolesti središnjeg živčanog sustava, respiratornih bolesti te mnoštvom tzv. artritisnih mišićno- skeletnih poremećaja. Učinkovitost njegove razorne moći očituje se u invazivnoj metodi ''liječenja'' raka sa supstancom nazvanom 5-FU, koja ubija cijele stanice tijela nedugo nakon što spoj prodre u molekulu DNK. Ionizirani (negativno nabijeni te gubeći ili uzimajući elektrone) fluoridi ometaju funkciju i anatomiju molekula - poput proteina ili DNK- te formiraju veze s vodikom, uplićući se u normalno tkivo bioloških molekula. Američki Nacionalni institut za sigurnost i zdravlje radnika 1977. godine je objavio: ''Fluor i neki njegovi spojevi primarno iritiraju kožu, oči, sluzokožu i pluća. Termička ili kemijska opeklina može nastati kontaktom. Čak i kada je u pitanju malo tjelesno područje (manje od 3%), može uzrokovati cjelokupni efekt trovanja putem apsorpcije fluorida kroz kožu. I kratkotrajno izlaganje fluoru putem udisanja uzrokuje bolno grlo i bol u grudima, nepovratnu štetu na plućima i smrt. Gastrointestinalni simptomi su mučnina, povraćanje, difuzni trbušni grčevi i dijareja. Veće doze proizvode djelovanje na centralni živčani sustav s trzanjem i grčenjem mišićnih skupina te komom.'' Ispijanje fluoridirane vode (kao i konzumiranje svih proizvoda koji ga sadržavaju) dopušta fluoru ulazak u krv i kosti, gdje se taloži i šteti cijelom organizmu, a po novim istraživanjima, bez utjecaja na prevenciju karijesa. Uništavajući enzime zubnih bakterija te sprječavajući karijes isključivo površinskim nanošenjem, fluor čini isto i drugim tjelesnim enzimima. Uništavajući te vitalne kemijske ''glasnike'' koji reguliraju gotovo sve tjelesne funkcije organizma, fluoridi su prijetnja na gotovo svim frontama zdravlja.

Kaj Eli Roholm, bivši svjetski vodeći znanstvenik za fluor, koji je 1937. napisao najveću znanstvenu studiju (s reference na 893 članka o fluoru) o toksičnosti fluora objavljenu do danas, u Danskoj je proučavao intoksikaciju radnika u tvrtkama kriolita (rude u kojoj je preko 50% fluora). Bilježio je brojne degenerativne bolesti, podvevši ih pod kategoriju ''fluoridne intoksikacije'', koje se vidno odražavaju na zubima i zubnoj caklini: ''Nekadašnja pretpostavka kako je fluor nužan za kvalitetnu caklinu postavljena je na nedostatnim osnovama. Naše sadašnje znanje najodlučnije ukazuje kako fluor nije nužan za kakvoću toga tkiva već posve suprotno tome: caklina je posebice osjetljiva na pogubno djelovanje fluora'' - slažući se s prijašnjim nalazima istraživanja kako je fluor posebice opasan za djecu te oslabljuje caklinu. Preko leđa tvorničkih radnika, trajno izlaganje fluoridu uzrokovalo je i uznapredovalo medicinsko stanje nazvano ''skeletna fluoroza''. Vrhunska je ironija da, osim nervnom sustavu, fluor najviše šteti upravo kostima i zubima u kojima se konstantno taloži jer polovica njegovog dnevnog unosa ostaje u organizmu. Na zubima djece i odraslih izloženih jačem utjecaju fluora javlja se propadanje cakline, očitovano vidljivim pjegastim naslagama na zubima. Ova bolest, tj. simptom mnogo ozbiljnijeg stanja organizma nazvan je ''zubna fluoroza''.

Jedna od autoriteta za fluor Darlene Sheller, proučila je više od 1000 članaka o fluoru (datiranih od 1935. do danas) te je zaslužna što je Michigan prva država u SAD-u koja je uspjela dobiti pravo glasanja protiv obveznog fluoridiranja, tj. dodavanja fluora pitkoj vodi. Kao glasnogovornica protiv fluoridiranja, Darlene je brojnim radovima raskrinkavala ''lošu volju'' i bestidnost viših instanci te pisala o negativnom utjecaju fluora na sintezu kalcija, koja uzrokuje osteoporozu i artritis. Pozivajući se na mnogobrojne studije o fluoru, Vodeća istraživačka grupa iz Washingtona sakupila je i prikazala mnoštvo zastrašujućih nalaza istraživanja, od kojih neke navodimo: fluoridi ometaju sintezu kolagena, što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičnom tkivu, plućima i bubrezima; ometaju rad eritrocita te čak onemogućavaju njihovo stvaranje, sabotirajući imunološki sustav; ometaju rad štitnjače; pospješuju rak kostiju; uzrokuju preuranjeno starenje organizma; unošenje fluora kroz vodu, pastu za zube i tekućinu za ispiranje usta iznimno je štetno za razvoj djece, životni vijek te opće zdravstveno stanje. Jedna puna zubna pasta svojim sadržajem može usmrtiti dijete do 12 kilograma, što je, na žalost, bilo i prijavljeno jednom prilikom u državi Ohio 1991. godine. Naveli su kako se fluor također koristi i za prilagodbu ponašanja ljudi, uz slabo poznatu činjenicu da se fluor dodavao vodi židovskih zatvorenika za vrijeme 2. svjetskog rata te u sovjetskim logorima u Sibiru. Godine 1990. dr. John Colquhoun s Novog Zelanda potjeran je u ranu mirovinu nakon što je objavio nalaze studije provedene na čak 60 000 školske djece, pronašavši kako nema razlike u propadanju zubi između fluoridiziranih i nefluoridiziranih područja, a naknadno je otkrio kako znatan broj djece u fluoridiziranim područjima pati od ''zubnog fluorosisa''. Također se otkrilo kako uopće ne postoje dokazi da su tekućine za ispiranje usta na bazi fluora i tablete fluora sigurne za konzumaciju. Znanstvene studije dr. Hildebrota na 6 000 i dra. Johna Yiamouyiannisa na 39 000 djece također niječu bilo kakav pozitivan utjecaj natrij-fluorida na zube. Otkriveno je i da u kombinaciji s aluminijem (od kojega se do nedavna proizvodila većina tuba za pastu) natrij-fluorid ima još štetnije djelovanje na eritrocite te da ono pojačava djelovanje fluora na njihovu brojnost i pokretljivost.

PRAKSA ZAVJERE I TEORIJA INTERESA

Svojom agresivnošću fluor je oduvijek bio velika ekološka prijetnja i potencijalni otrov u radnim postrojenjima. U vrijeme 2. svjetskog i hladnoga rata znanstvenici sponzorirani od vojske i korporacija, koji su prvi promovirali korištenje fluorida u stomatologiji te pitkoj vodi, povezujući tu kemikaliju s boljim zdravljem zubi - pomogli su promijeniti imidž fluora od teškog otrova do spasonosnog lijeka za dječje zube. Priča o tome kako je fluor dodan pasti za zube i vodi za piće vrlo je neobična, gotovo fantastična priča. Ona uvelike sliči onima vezanim za olovo, azbest i duhan, a čiju su grozomornu istinu znanstvenici financirani od industrije, zajedno s vladom, također držali desetljećima sakrivenom od javnosti. Možete samo zamisliti uz koju cijenu.

Neki stomatolozi još uvijek nisu svjesni da je mnogo fluorida, dodavanih vodi u SAD-u, industrijski otpad, ''izriban'' s dimnjaka mlinova u tvornicama za fosfatna gnojiva na Floridi kako bi se spriječila šteta na radnicima, lokalnoj stoci i usjevima. U vrlo ''povoljnom ugovoru'' fosfatne tvrtke su pošteđene troška eliminacije te silne fluoridne kiseline u odlagalište toksičnog otpada. Umjesto toga, otrov je prodan proizvođačima, poslan u gumenim tankerskim cisternama do rezervoara posvuda u sjevernoj Americi te ubrizgan u pitku vodu kao prevencija za nastanak karijesa. Kako je detaljno opisano u knjizi Christophera Brysona o prevari zvanoj fluor, u trenucima krize u Alcoi, jednoj od tvrtki odgovornih za trovanje okoliša, stoke, usjeva i ljudi, Francis Frary, kao voditelj istraživanja, podmitio je Geralda Coxa, istraživača na Mellon institutu. Njemu je predloženo da, unatoč dokazima o štetnosti na zube, u svoja istraživanja o propadanju zubi uključi upravo fluor. Tada je počela velika preobrazba imidža fluora u očima javnosti. 1936. godine istraživač s Mellona dao je laboratorijskim štakorima nešto te kemikalije i objavio kako je upravo ona taj misteriozni ''faktor'' koji čuva zube. Sljedeće dvije godine, zajedno s još jednim znanstvenikom, objavio je detalje njihovog ''otkrića'' u znanstvenom tisku te u časopisu Američkog medicinskog društva. I tako je, gotovo preko noći, par potplaćenih glasovitih znanstvenika s uglednog instituta te ogromni interes korporacija i Američke stomatološke udruge (a samim tim i vlade) ušminkalo sliku fluora iz radnog, bojnog i ekološkog otrova u sliku nade i bisernih zubi na nasmijanim dječjim licima.

No do svega toga ne bi tako lako došlo da tadašnja društvena klima u SAD-u nije bila izrazito pogodna za okretanje leđa od odgovornosti, zataškavanje i represiju po pitanju fluora. Glavne industrije (kao financijska leđna moždina društva) koje proizvode struju, aluminij, hladnjake, pesticide, kao i sve druge koje koriste fluor, bile su suočene s velikim rizikom zbog tužbi za ljudske i ekološke žrtve koje su uzrokovale. Amerika je također bila suočena s velikom dilemom jer vojne snage nisu mogle funkcionirati bez oruđa i oružja rata, a koja koriste i ispuštaju fluor u okoliš. I pod ovakvim je okolnostima zaživjela velika prijevara o fluoru, čiji branitelji do danas vješto i po svaku cijenu odbijaju sve informacije koje su usmjerene protiv tog otrova, uništavajući zdravlje sviju u ime industrijskog profita i lobija. Godine1972. od Akademskog stomatološkog društva objavljeno je kako u flouridiranim gradovima stomatolozi ostvaruju 17% više profita nego u onima koji nisu. I danas se još uvijek zanemaruju brojni dokazi o šteti uzrokovanoj fluorom i nepostojanju bitne razlike u pogledu zdravlja zubi između država sa i bez fluoridirane vode.

Na žalost, voda i pasta za zube samo su dio problema kada je u pitanju izlaganje i taloženje fluora u ljudima i u okolišu. Pored njih, fluor vreba ljude iz milijuna tona trajnog plina freona izbačenog u okoliš. Freon ili kemijski spoj CFC, stvoren kasnih 1920., masovno je korišten za hladnjake, klima-uređaje, tvorničke toplinske pumpe, pa čak i medicinske sprejeve, a zbog štetnosti je većim dijelom ukinut tek tijekom kasnih 1990-ih. Fluor se također nalazi u većini industrijskih prehrambenih proizvoda, sokovima i hrani te zemlji prskanoj i trovanoj pesticidima, fungicidima i drugim ''idima'' koji sadržavaju fluor. Također, sva galama, sudske tužbe i kontroverze oko teflonskog posuđa upravo su nastale jer je kemijski spoj (PFC) kojim se premazuju posuđe fluorid, te nakon dugotrajnog zagrijavanja posuđa opasna kemikalija biva oslobođena. Notorni PFC (spoj fosfora, ugljika i fluora) poznat je već dugo vremena kao potencijalni zdravstveni rizik, no po pitanju toga nije bilo nedostatka informacija o njegovim utjecajima na zdravlje, već je problem to što istraživanja nisu podijeljena s drugim znanstvenicima, državnim regulama i javnošću.

Doduše, što je s onim znanstvenicima koji su znali za štetnost fluora, a nisu bili na platnom popisu svih onih koji ga štite? Slično ranije spomenutom primjeru dr. Colquhouna, takvi znanstvenici bili su otpuštani, izigrani od strane industrije ili ocrnjivani od strane propagande unajmljene od Američke zdravstvene službe, industrijskih i korporativnih znanstvenika te Američkog stomatološkog društva. Dr. Robert Carlton, bivši EPA-in (Enviromental Protection Agency) znanstvenik, nazvao je fluor najtežim slučajem znanstvene prijevare 20. stoljeća. U knjizi istraživačkog novinara C. Brysona The flouride deception detaljno i čitko je prikazana znanstvena prijevara globalnih razmjera, zataškavanje medicinskih dokaza te krivokletstva koja su bila počinjena kako bi se izbjegla odgovornost za smrti, kao i ogromna šteta po zdravlje tisuća radnika, i zarade velikih korporacija koje su fluor koristile kao jednu od glavnih sirovina u masovnoj proizvodnji.

Kada je riječ o zubarima, osim interesa i zarade, fluor je dugo vremena bio velika nada stomatološkog društva i profesije, obećavajući riješiti slučaj pokvarenih zubi 19. stoljeća na isti način na koji su antibiotici bili magični metak za doktore u drugoj polovici 20. stoljeća. Nada u ''quick fix'' formulu za loše zube stigla je 1930. kada je stomatološki istraživač dr. H. Trendley Dean objavio kako je našao manje zubnog karijesa u nekim dijelovima Amerike gdje je više prirodnog fluorida u pitkoj vodi. Njegove studije postale su znanstveni poticaj za umjetnu fluoridaciju voda u Americi, koje je počelo u 1940. i 1950. Smanjeno propadanje zubi u iduća dva desetljeća stomatolozi su pripisivali dodavanju fluora vodi i pasti za zube, a T. H. Dean postao je poznat kao ''otac fluoridacije''. Interesantno je kako su isti dobri rezultati bili prisutni i u Europi, gdje se vodi ne dodaje fluor, pa čak i prije nego je bio dodavan i u zubne paste.

Ugledna znanstvenica na čelu odjela za toksikologiju stomatološkog odjela Forsyth, Phyllis Mullenix, bolno se opekla na istini zvanoj fluor. Svojim pokusima otkrila je kako je fluor snažan neuro-toksin, a svoja istraživanja iznijela je Službi javnog zdravstva, tvrtkama koje masovno koriste fluor (poput tadašnje tri najveće: Unilever, Colgate-Palmolive i SmithKline Beecham) i Stomatološkom društvu. Tijekom godina, od istih je bila ignorirana, napadana, marginalizirana, a na posljetku financijski uništena i poslovno smijenjena. Njena istraživanja nadgledao je i Harold Hodge, prvi upravitelj Društva za toksikologiju, također angažiran na Manhattan projektu te odgovoran, što Phyllis, naravno, nije znala, za monstruozno eksperimentiranje na ljudskim subjektima tijekom 2. svjetskog rata, gdje je ubrizgavao uran, plutonij i fluoride ljudima bez njihova znanja. Američka vojska, tajne službe i brojni znanstvenici znaju i skrivaju od javnosti već pola stoljeća činjenicu da je fluor snažni neuro-toksin.

Edward Groth III., iz Odjela za istraživanje okoliša te Nacionalnog istraživačkog centra, napisao je: ''…ispolitizirani fanatici koristili su se taktikom zastrašivanja, profesionalne i financijske represije, pogrdnih osobnih napada i neumorne propagande u javnim odnosima kako bi ušutkali znanstvene kritike, spriječili objavljivanje negativnih dokaza te kako bi učinili politički nedostižnom svaku interpretaciju osim onu službenog pogleda, koja smatra kako je fluor siguran. Mogu li znanstveni dokazi zbilja biti ugušeni u slobodnom svijetu? Lako.''

Dodavati u pitku vodu kemikaliju toliko toksičnu da je služila kao otrov za štakore bila je unikatno američka ideja i američka praksa. Većina europskih zemalja ne dodaje fluor svojoj vodi, a nekoliko je država prestalo s tom praksom sumnjajući u njenu sigurnost i vrijednost. Hrvatska ga također ne dodaje, ali ne zbog visoke prosvijećenosti i humanosti trgovinskih lanaca, već, ironično, jer nam je jeftinije u vodu dodavati klor nego fluor. U običnoj pitkoj vodi, dakako, ima prirodnog fluora u manjim količinama, što možete provjeriti i na deklaraciji bilo koje kupovne flaširane vode. Fluoridi možda i pomažu zubima (bilo je par indikacija u istraživanjima), ali dokazi za to nisu baš iscrpni te se procjenjuje kako su u idealnim uvjetima (uvjeti koji su davno nestali) zaslužni za 15% manje karijesa. Narav samog fluora i njegovog djelovanja na karijes može se usporediti s naravi kemoterapije na stanice raka. Sudeći da se čak i koristi u tu svrhu, svaka poredba je suvišna. Fluor ugrožava sve na što nailazi, bolesno i zdravo, a njegova prisutnost obilježena je ogromnom toksičnošću i još većom koristi industrijskih konglomerata. Bombardirani smo fluorom iz svih smjerova, a mnoštvo ranih simptoma i bolesti vidimo posvuda na svojim bližnjima i ljudima općenito. Gotovo sve paste za zube koje možete pronaći u svakodnevnim trgovinama, trgovačkim lancima i supermarketima koriste fluor, a stomatolozi ga i dalje koriste u praksi i propagiraju ne znajući ili ne želeći znati istinu. Uzimajući u obzir silnu toksičnost fluora, njegovo trajno taloženje, njegov unos iz velikog broja industrijskih te prehrambenih proizvoda, zraka, vode, zubne paste i tekućine za ispiranje usta, pa čak i tableta fluora koje stomatolozi preporučuju, moj savjet i savjet mnogih znanstvenika i istraživača koji nemaju sukob interesa, profit niti lobi iza sebe jest da izbjegavate svaki umjetni (koji nije iz prirodne vode) unos fluora, a zubnu pastu kupujte u trgovini prirodne hrane i preparata. Možda košta više, ali sumnjam da korištenje jeftinijih proto-plazmičkih otrova, kako su medicinski kategorizirani, spada u racionalnu uštedu. Kevin Trudeau u svojoj knjizi Prirodni lijekovi za koje oni ne žele da vi znate kao čitateljev doušnik priložio je zastrašujuće detaljno anatomiju korporativnog svijeta, objedinjenu jednom jedinom dogmom: sve je u novcu. Istina koju možda svi mi o njima znamo, no malo tko od nas sluti puni opseg strahovitih zbivanja koja jecaju u ime iste. Fluor je samo jedna kap u moru prljavštine, no filtriramo li uporno kap po kap, vjerujem kako ćemo uskoro moći srknuti iz fontane tjelesnog i duhovnog zdravlja.

Sve ove i mnoge druge informacije te mnogobrojne reference na ovu temu možete naći u knjizi Christophera Brysona The fluoride deception

[hulle]

Zanimljivosti
Putnici iz aviona iznad Seula "snimili NLO"

Putnici iz aviona, koji je letio iznad Seula, su snimili neobičan bijeli leteći objekt koji se nakratko pojavio ispod aviona, a potom nestao u visini.


Video je snimio jedan od putnika. Objekt sferičnog oblika je letio iznad grada, a nakon toga nestao u visini.

Neki kažu da se radi o najlonu, dok drugi smatraju da je riječ o običnom odsjaju. Ukoliko pogledate priloženi video, možete procijeniti sami.


video na http://www.klix.ba/magazin/zanimljiv...-nlo/120411090