[hulle]

Žrtva je skoro uvijek sama kod kuće za vrijeme posjete. Posjetioci, obično trojica, stižu u velikom crnom autu. U Americi, to je najčešće Kadilak, ali rijetko kada najnoviji model. Iako stari tip auta po datumu proizvodnje, auto izgleda kao da je tek proizveden, pa ima čak i onaj “miris” novog auta. Ako neko uspije da zapiše broj tablica jednog od takvih auta, kasnije se redovno ispostavi kako se radi o broju koji ne postoji.
Posjetioci su skoro uvijek muškarci, samo u rijetkim slučajevima među njima se nalazi i jedna žena. Po izgledu se najčešće uklapaju u stereotip agenata CIA ili neke druge tajne obavještajne službe. Nose tamna odijela, tamne šešire, tamne kravate, tamne cipele i čarape, dok uvijek imaju na sebi bijele košulje. Svjedoci uvijek tvrde da njihova odijela izgledaju kao nova tj. kao da su tek kupljena. Njihova lica su većinom opisivana kao “orijentalnog” izgleda sa kosim očima.
U jednom slučaju, čovjek u crnom je navodno imao na usnama i svijetli karmin! MIB su generalno opisani kao bezizražajni, nesposobni da pokažu bilo kakvu emociju, pokreti su im ukočeni, odnosno, trapavi. Odaju utisak hladnoće, formalnosti ili prijetnje. Ne pokazuju nikada neku toplinu ili srdačnost, čak kada se i ne ponašaju neprijateljski. Svjedoci često upućuju na to kako njehovi posjetioci nisu imali karakteristike ljudskih bića, osim samo po izgledu, tj. kako se u suštini, ne radi o ljudima.
Neki od njih pokažu kojekakve identifikacione kartice, međutim, većina ljudi ni ne zna kako izgledaju orginalne legitimacije CIA ili neke druge tajne službe, tako da te kartice i nisu od nekog većeg značaja, osim što kod čovjeka treba da ostave utisak kako se radi o posjeti agenata neke zvanične organizacije.
Posjetioci ispituju, upozoravaju a često i prijete. Sam incident im je već prethodno poznat do nasitnijih detalja. Govore perfektno, odnosno, kako svjedoci često sami kažu – “previše perfektno”, bez ikakvih gramatičkih grešaka i sa savršenom intonacijom.

---------- Post added at 13:58 ---------- Previous post was at 13:58 ----------

Ove čudne posjete najčešće završavaju prijetnjom svjedoku ili žrtvi incidenta da ukoliko ovaj bude javno govorio o tome, njemu ili nekome iz njegove uže porodice desiće se “nešto strašno”. Često se slične posjete i prijetnje upućuju i onima koji istražuju ovu tematiku a nisu prethodno lično imali priliku da se sretnu sa vanzemaljcima. Međutim, ima dosta i slučajeva koji nisu toliko klasični, odnosno, stereoptipni. Jedan od njih dogodio se doktoru Herbertu Hopkins-u, iz države Maine, USA, u septembru 1976 g. kada je uz pomoć regresivne hipnoze pokušavao da riješi jedan slučaj abdukcije od strane vanzemaljaca.
Jedne večeri, nakon što su njegova žena i djeca izašli napolje, nazvala ga je telefonom jedna osoba koja mu se predstavila kao potpredsjednik Organizacije za Istraživanje UFO Fenomena iz New Jersey-a, te ga pitala da li ga može posjetiti u vezi diskusije nekih detalja, na temu slučaja kojeg je on upravo istraživao.
Dr Hopkins se složio s tim, što je na na kraju krajeva u to vrijeme bilo i prirodno. Nakon što je spustio slušalicu, doktor Hopkins je otišao do vrata da upali vanjsko svjetlo kako bi njegov posjetilac lakše našao put od parkirališta do kuće, međutim, ovaj je već tada bio na vratima. "Nisam vidjeo niti čuo bilo kakav automobil, rekao je kasnije Dr Hopkins, a da ga je ovaj čak i imao, nema teorije da bi njime uspio tako brzo da stigne od telefona do moje kuće”.
Čovjek koji mu se pojavio na vratima bio je sam, obučen u crno odijelo sa crnim šeširom, crnom kravatom i cipelama a nosio je i bijelu košulju. Kasnije je Dr Hopkins izjavio kako je njegov prvi utisak bio da je ovaj izgledao kao neki – “pogrebnik”. Odijelo mu je bilo novo, perfektno ispeglano bez ijednog nabora. Kada je ovaj skinuo šešir, Dr Hopkins je primjetio kako je njegov posjetilac skroz ćelav, čak su mu nedostajale obrve i trepavice na očnim kapcima. Koža mu je bila bijela kao “kod mrtvaca” dok su mu usne bile jarko crvene. Za vrijeme njihove koverzacije, posjetilac je slučajno obrisao svoje usne sivom rukavicom koju je nosio na ruci. Doktor je nakon toga tada ostao zapanjen jer je tek tada primjetio da je ovaj razmazao karmin na usnama, koje su sada ostale skroz blijede dok su na njegovim rukavicama ostale mrlje od karmina!
Govoreći o svom čudnom posjetiocu, Dr Hopkins je naveo i podatak da mu je ovaj u jednom momentu dao na znanje kako mu je poznato da on (doktor) ima dva novčića u svom džepu, što se ispostavilo kao tačno, te ga je onda zamolio da izvadi jednog od njih iz džepa te se koncentriše na njega dok ga drži u ruci. Kako je doktor gledao u novčić, tako je novčić polako išćezavao dok na kraju nije kompletno nestao. "Ni ti ni bilo ko drugi na ovom svijetu nikada ga više neće vidjeti,” rekao mu je posjetilac.